30 godina rada
Društva «Naša djeca» Krapinsko – zagorske županije
(Pripremio: Muhamed Melkić, prof., tajnik DND KZŽ)
Ovih dana obilježena jejoš jedna vrijedna obljetnica Društava Naša djeca- 30 godina rada Društva “Naša djeca” Krapinsko- zagorske županije (1980-2010.). Podsjećanje na 30 godina rada Društva «Naša djeca» Krapinsko – zagorske županije bilo bi nepotpuno kada se ne bismo prisjetili događanja koja su prethodila našim počecima. Ovo prisjećanje je i doprinos promoviranju Društava «Naša djeca» koja u svojim programskim sadržajima imaju akcije i aktivnosti s djecom i za djecu u njihovom slobodnom vremenu.
To je i zahvala mnogima nekadašnjima i sadašnjima članovima Društva «Naša djeca» koji su svojim radom podarili djeci mnogobrojne sadržaje, znanja, vještine i navike s kojima su sigurnije kročili kroz život. Nadasve, to je zahvala i za sve one koji su 1950. godine, osnovali Savez društava «Naša djeca» Hrvatske, krenuli s inicijativama i oblikovali smjernice za osnivanje osnovnih DND.
Zbog toga, vratimo se u davnu 1957. godinu. Vratimo se u tadašnju Krapinu i sjedište kotara. Vratimo se u vrijeme kada je na području kotara Krapina živjelo 187 000 stanovnika (danas 142 432), u školama općeg (osnovnog) obrazovanja bilo je 23 755 učenika (danas 11 381), a jedina škola II. stupnja bila je Gimnazija u Krapini (na ovom mjestu) sa 396 učenika.
Što je to što nas povezuje s tim godinama?
Naime, za par dana, točnije 20. svibnja navršit će se 63 godine kada je NO kotara Krapina donio Zaključak, a 1. lipnja prije 53 godine, te 1957. godine su predsjednik Narodnog odbora kotara Krapina g. Stjepan Iveković i g. Pero Šaić, predsjednik Kotarskog odbora Saveza društava «Naša djeca» Krapina potpisali Ugovor o davanju nekretnina u Velikom Lošinju na korištenje Kotarskom odboru Saveza društava «Naša djeca» Krapina. Ugovor je potpisan na 25 godina, a u njemu, članku III. piše:
Obje strane ugovornice utvrdile su, da se zgrada zvana «Betanija», kao i nekretnine – dvorište imade koristiti za potrebe dječjeg ljetovališta za djecu s područja općine Bedekovčina, Donja Stubica, Konjščina, Klanjec, Krapina, Mihovljan, Marija Bistrica, Oroslavje, Pregrada, Veliko Trgovište, Zabok i Zlatar kotara Krapina….
Kako je zgrada izgledala iščitavamo iz dokumenta Higijenskog zavoda Rijeka od 23. srpnja 1956. godine u kojemu se navodi:
- u četiri sobe smješteno je 100 djece. U prizemlju i na katu postoje 34 i 35
- duplih kreveta
- na ovoliki broj djece i osoblja, postoji samo jedan zahod, čučavac
- ne postoji izolaciona soba. Dijete, koje je imalo rubeolu, ležalo je na hodniku
- ispred spavaće sobe
- djeca jedu vani na otvorenom, u slučaju nevremena djeca nemaju gdje da se sklonu
- ne postoji kuhinja, hrana se priprema vani
- postoje dva kazana, improvizirana-nepokrivena, za pranje veša
Da bi se dobilo dopuštenje za rad odmarališta, morao se uložiti veliki trud da se objekt prilagodi tadašnjim zahtjevima i privede svrsi.
I u takvim uvjetima, u organizaciji Kotarskog Saveza društava «Naša djeca» od navedene godine u «Betaniju» su dolazila neuhranjena, slabokrvna, i boležljiva djeca, a boravak na moru im je, itekako, pomogao u njihovom oporavku. Nažalost, u državnom arhivu, nismo pronašli nikakve statističke podatke o broju korisnika.
Već nakon jedne godine korištenja traženo je, od strane tadašnjeg Sekretarijata za vanjske poslove, da se «Betanija» preda na korištenje Republici Austriji što se uspjelo spriječiti argumentiranim odgovorom tadašnjeg predsjednika Narodnog odbora kotara Krapina g. Stjepana Ivekovića.
Nakon desetogodišnjeg korištenja, prestankom postojanja kotareva (prestali s radom 31. ožujka 1967. godine), tu prigodu koristi Ustanova za organizirani odmor grada Zagreba ulazi i zaposjeda «Betaniju» i nastavlja ga koristiti. Ne znamo razlog zašto se nekadašnje općine kotara Krapina nisu dogovorile tko će preuzeti brigu oko skrbi «Betanijom».
Iako, prema zemljišnim knjigama, Zagreb nikada nije bio upisan kao korisnik, a nije htio predati Betaniju, krajem 70. tih godina prošlog stoljeća, na inicijativu nekoliko entuzijasta, pokrenuta je procedura za donošenje Zakona o vraćanju «Betanije».
Nije to bio lak put, moralo se svojski lobirati da bi navedeni Zakon prošao jer je, ipak, na drugoj strani bio grad Zagreb, ali pravica je bila na našoj strani. Posebne zasluge pripisujemo g. Nikoli Baiću, tadašnjem tajniku općine Zabok koji je bio pravni logističar.
I, konačno, 16. lipnja 1977. godine, Sabor SRH (NN 25./77.) donio je Zakon o vraćanju dječjeg ljetovališta «Betanija» savezima društava «Naša djeca» općina D. Stubica, Klanjec, Krapina, Zabok i Zlatar Bistrica (Pregrada nije bila općina).
A u članku 1. Zakona napisano je:
«Savezima društava «Naša djeca» općina Donja Stubica, Klanjec, Krapina, Zabok i Zlatar Bistrica, radi ostvarivanja njihovih ciljeva i zadataka, vraća se bez naknade pravo u pogledu korištenja i raspolaganja zgrade «Betanija» s pripadajućim zemljištem u Velom Lošinju»
Predsjednik Sabora: dr. Ivo Perišin
Nakon toga konstituiran je Upravni odbor Dječjeg ljetovališta Hrvatskog zagorja s g. Ivanom Slukanom, na mjestu predsjednika i članovima: Elizabeta Tadić, Đorđe Prica, Ivanka Jelenčić, Bojan Bošnjak i Nikola Baić.
gđa. Ljerka Lihter, prof., predsjednica DND Krapinsko-zagorske županije
Betanija je spremno dočekala prvu grupu djece koja su, na 14 – dnevni boravak otputovali 5. svibnja 1980. godine.
Da bi se stvorili i formalno pravni uvjeti koji će osigurati nesmetan rad, dana 14. svibnja 1980. godine održana je osnivačka skupština Međuopćinskog saveza društava «Naša djeca» Hrvatskog zagorja, usvojen je Statut i izabrana tijela Konferencije. Mi si, je li opravdano, ovim udruživanjem pripisujemo zasluge za ponovno interesno povezivanje općina Hrvatskog zagorja (bili smo u sustavu tadašnjih zajednica općina (1974. – 1990.).
Isti dan je potpisan novi Sporazum u kojeg je uključena i općina Pregrada.
Već 28. svibnja upisani smo u registar Saveza DND SR Hrvatske pod brojem RB-IX-1104., a 26. veljače 1985. godine u registar saveza društvenih organizacija pri Sekretarijatu za financije, upravu i pravosuđe Zajednice općina Zagreb, i to pod brojem 1 što znači da smo bili PRVI koji su svoj status saveza jedne društvene organizacije ustrojili na području ZO Zagreb te tako i na području Hrvatskog zagorja .
Od 1. travnja 1995. godine , slijedeći politički ustroj, mijenjamo naziv u Društva «Naša djeca» Županije krapinsko – zagorske, a danas smo Društva «Naša djeca» Krapinsko – zagorske županije. U nazivu je KZŽ, ali samo zbog geografskog određenja djelovanja.
Na području KZŽ djeluje 18 osnovnih društava «Naša djeca», u svih 7 gradova i 11 općina ili u 56% jedinica lokalne samouprave.
17 društava «Naša djeca» pronalaze određene interese u zajedništvu, zajedničkim akcijama, nastupima…te su naši članovi. Županija smo u Republici Hrvatskoj u kojoj je najveći broj društava «Naša djeca».
Rad odmarališta, od 1980. godine, mogao bi se podijeliti u 3 faze:
PRVA: 1980. – 1990.:
ulaganje u objekt i okoliš zbog podizanja standarda življenja korisnika (elektroinstalacije, krov, igralište, oprema…). U navedenom periodu na organiziranom odmoru boravilo je 15.286 korisnika koji su ostvarili 186 888 noćenja.
DRUGA: 6. rujna 1991. – 30. travnja 1999.
ili vremensko razdoblje od 7 godina, 7 mjeseci 25 dana. Na ovaj period smo posebno ponosni jer smo, kao udruga, uspjeli uspješno i kvalitetno udomiti veliki broj prognanika, u prvom redu s područja Vukovara, kao i izbjeglica s područja Bosne i Hercegovine. Bili su to osobe iz mjesta: Sotina (75%), Vukovar, Borovo Naselje, Tordinci, Bogdanovci, Topusko, Beli Manastir, Daruvar, Petrinja, Sunja, Zadar, Slunj, te iz BiH: Gračanica, Zvornik, Brčko, Doboj, Bos. Brod, Tešanj.
U izvješću o radu za 1991. godinu napisano je: Dana 5. rujna 1991. godine iz Ministarstva rada i socijalne skrbi javljeno je da prognanici stižu 6. rujna u večernjim satima……..prognanici su u Betaniju došli s područja općine Vukovar (Sotin) oko 20,30 sati. Osim navedenih, njih 109, 28. rujna prihvatili smo dio prognanika s područja općine Daruvar, a 3. prosinca s područja općine Osijek i Slunj….Do kraja godine broj se kretao od 95 do 171. Starosna dob od 1 mjeseca do 83 godine.
Ponosni smo na to vrijeme našega rada i zbog toga što je naš domaćinski odnos i dobra suradnja s prognanicima, rezultirao, u navedenim uvjetima, zadovoljavajućom kvalitetom življenja; što je odmaralište nakon odlaska prognanika bilo, ako ne u boljem, a ono u istom stanju kao i 1991. godine; što nijednog dana nisu bili bez 3 obroka, a samo jedan dan bez struje i tople vode; što smo sve naše obveze prema dobavljačima i državi, bez ičije pomoći, uspjeli podmiriti…
Prognanici
Tijekom 2790 dana boravka prognanika, ostvareno je 217 578 noćenja ili, skrbili smo prosječno o 78 osoba dnevno.
TREĆA: 2000. – 2003.: možda najteži
Ponovno «Betanija» radi u punom kapacitetu, ugošćujemo prosječno 1300 korisnika godišnje. Svjesni da Ugovor između RH i Svete stolice nagovješćuje «gubitak» Betanije, počinjemo s obraćanjem Vladi RH da nam dodijeli zamjenski objekt, a kako se približavao dan iseljenja, bar mjesto gdje bismo privremeno uskladištili inventar. Takvih mjesta je bilo, ali nije bilo nečije volje da se udovolji našoj zamolbi tako da smo 31. listopada 2003. godine napustili «Betaniju», a inventar odvezli na deponije smeća u Mali Lošinj.
Vjerovali smo, sve do siječnja 2003. godine, da ćemo uspjeti bar nadoknaditi štetu, uspjeti dobiti određena sredstva za ulaganje, međutim, propustom odvjetnika i ta je nada ugašena.
19. studenoga 2003. Povjerenstvo Vlade za upravljanje državnom imovinom nam dodjeljuje zgradu od 350 m2 u Malom Lošinju u zoni skladišta goriva bivše vojarne.
Još imamo odluku koja nije pismeno stavljena van snage osim što su nas 25. veljače 2004. godine telefonski izvijestili da će odluka Povjerenstva ići na reviziju.
Smatram da se moglo više napraviti, da se politika, a u prvom redu naša županijska, uključila agresivnijim nastupima prema Vladi. Međutim, politiku čine pojedinci, a neki od njih su čak zagovarali tezu da nam odmaralište nije ni potrebno, zašto takva borba? Te pojedince bih, s obzirom na utjecaj, mogao svrstati u 3 kategorije:
One koji su htjeli, ali nisu mogli
One koji su mogli, ali nisu htjeli i
One, koji niti su mogli niti htjeli.
Nakon predaje objekta uspjeli smo dogovoriti s Lječilištem u Velom Lošinju najam 50 kreveta te smo nastavili kontinuitet s organiziranim odmorom koji je bio prekinut samo 1992. godine zbog brojnosti prognanika.
Skupna tablica o broju korisnika na organiziranom odmoru:
U Lječilištu
* 4. VII. 1991. godine prije kraja smjene, nakon 8 dana 45 djece vratili smo u Pregradu; predratna situacija
….Kako u KZŽ ima 142 432 stanovnika, znači da je 19% Zagoraca boravilo u «Betaniji» ili da je svaki Zagorac najmanje 2 noći proveo na organiziranom odmoru u našoj organizaciji.
I još jedan podatak. Osim volontera, zapošljavali smo osobe za privremene – sezonske poslove, te poslove obavljale su ukupno 153 osoba koje su tijekom 30 godina upisale ukupno 115 godina 1 mjesec i 11 dana radnog staža. To je puni radni vijek za tri osobe.
Iako glavna, organizirani odmor nije nam bila i jedina djelatnost. Kratko ću se osvrnuti na neke aktivnosti koje smo organizirali, inicirali ili bili suorganizatori. Proširenje «djelatnosti» bilo je moguće i iz razloga što smo od 26. kolovoza 1984. godine imali profesionalnog tajnika koji je, osim rukovođenja odmaralištem, radio na realizaciji i ostalih aktivnosti.
Tako smo se angažirali na:
…iniciranje, te konkretno doprinosili osnivanju društava «Naša djeca», nekada u tzv. mjesnim zajednicama, a danas u općinama i gradovima,
.. u svrhu edukacije, razmjene iskustava te koordiniranja zajedničkih akcija bili smo organizatori regionalnih savjetovanja,
…od 1985. do 1990. godine organizatori smo Susreta scenskih grupa učenika OŠ Hrvatskog zagorja (od 1. smotre u Krapini do 6. u Oroslavju). Navedeno je od 1991. godine ušlo u sustav osnovnog školstva,
… za 1. rođendan RH, u povodu Dana državnosti počinjemo s organizacijom Smotre pjevačkih zborova. Nakon šeste smotre prestaje i ta aktivnost jer Zakon nije dopuštao takvo miješanje u odgojno – obrazovni proces,
…na inicijativu Saveza DND RH, educirani su stručnjaci raznih profila te 3. svibnja 2000. godine počinje s radom tzv. OTVORENI TELEFON, čiji se rad, nažalost, održao samo jednu sezonu. Razlog prostorni i financijski problemi,
…već 8 godina suorganizatori smo i koordinatori Dječje likovne kolonije koja se održava u Kumrovcu u organizaciji mjesnog društva «Naša dejca»,
…u suradnji s DND Sveti Križ Začretje održavaju se radionice pod nazivom «Kinč moje babice»,
… šaljemo nekoliko društava «Naša djeca» na Kajkavijadu u Varaždinske Toplice koju organizira DND V. Toplice,
…od prošle godine pojavljujemo se na manifestaciji Dječjeg dana koje organizira DND Krapina tijekom Tjedna kajkavske kulture,
…uključenje u razradu projekta pod nazivom «Gupčev kraj» koji će organizirati DND D. Stubica…
Muhamed Melkić, prof., tajnik DND Krapinsko- zagorske županije
Možda nije prigoda, u ovom svečanom trenutku, ali naglašavam i sljedeće, i izričem moj osobni stav:
Nije sve bilo idilično, susretali smo se sa dosta problema, ali zajednički smo i njih uspijevali rješavati na zadovoljstvo onih zbog kojih smo postojali. Nerado se prisjećamo uplitanja politike, dirigiranja tzv. fronte, zavođenja lakomislenih…
Niske udarce smo doživljavali i u zadnjem desetljeću; izbacivanja iz radnog prostora, pogrdnih, čak i… napisa, slanja nadzora iz državne uprave; prekid sufinanciranja određenih programa…
Sve navedeno se nalazi u arhivu Društva osim što za 1989. godinu nedostaju neki dokumenti jer je te godine politika – fronta vodila udrugu.
I na kraju, dragi suradnici, hvala vam što ste vašim angažmanom osigurali, u prvom redu, da se naša udruga održi te što ste u svojim društvima «Naša djeca» omogućili djeci mnogo radosnih i sretnih trenutaka. Sjetili smo se vas i prošlih godina, razmišljali o susretima, ali, nažalost, borili smo se s nekim drugim problemima tih 1990. i 2000. godine.
Upućujemo vam veliko hvala. Vama koji ste još uvijek članovi naše obitelji, ali, iz objektivnih razloga, više niste aktivni u svojim DND, a vama mlađima da još više radite na jačanju DND i podižete kvalitetu programa jer djeca trebaju , žele i znaju primati darove ljubavi.
Zahvalnice koje ste primili po dolasku samo je podsjećanje na vaš angažman i na naših 30 godina. Skromno ali od srca.
Možda je neobično što u našoj zahvali ne izrekosmo zahvalu sponzorima ili pokrovitelju. Sponzore nismo tražili, a o pokroviteljstvu smo htjeli razgovarati sa Županijom, međutim, iako smo tražili prijam prije 8 mjeseci, do danas nije realiziran.
Nastavit ćemo s dosadašnjim aktivnostima, osmišljavati nove programske zadatke. Graditi zajedništvo jer je ono snaga koja će prevladati svake prepreke.
Optimizam nas ne napušta! Hvala vam!
