Četvrti hrvatski simpozij o ranoj intervenciji u djetinjstvu
Rana intervencija u djetinjstvu: sveobuhvatnost, pravednost i kvalitetan sustav podrške
1.-3. listopada 2015. godine, Čakovec
ZAKLJUČCI SIMPOZIJA
Prenosimo prenosimo zaključke 4. Hrvatskog simpozija o ranoj intervenciji u djetinjstvu čiji je organizator bila udruga HURID, zajedno s partnerima. Prema riječima predsjednice HURID-a prof. dr. sc. Marte Ljubešić: „U analizi stanja u velikom broju lokalnih zajednica došli smo do zaključka da uzalud sve naše stručne vještine (u izoliranom obliku one imaju slabu učinkovitost), ako ne stvorimo sustav rane intervencije u zemlji. Nepostojanje sustava je veliki generator nepravdi i diskriminacije djece“.
Četvrti hrvatski simpozij o ranoj intervenciji u djetinjstvu „Rana intervencija u djetinjstvu: sveobuhvatnost, pravednost i kvalitetan sustav podrške“ održan je od 1. do 3. listopada 2015. godine u Čakovcu. Na simpoziju je sudjelovalo 150 sudionika iz zemlje i inozemstva te su:
- održana 3 plenarna predavanja praćena vođenim raspravama,
- održane 3 vođene tematske sekcije na temu rane intervencije u regionalnim središtima (predstavljeno 5 zemalja), mjestu rane intervencije u županijskim socijalnim planovima (predstavljeno 6 županija) te statusu rane intervencije u Gradovima prijateljima djece (predstavljena 4 grada)
- održane 2 tematske sekcije
- održano 20 usmenih izlaganja
- održana 4 okrugla stola te
- predstavljeno 28 postera
Kao jake strane u području rane intervencije u djetinjstvu u Hrvatskoj pokazali su se brojni primjeri dobre prakse te postojanje čitavog niza „karika“ sustava rane intervencije. Isto tako, simpozij je pokazao kako proaktivan rad stručnjaka u stvaranju javnih politika daje dobre rezultate u pogledu kvalitete, dostupnosti i održivosti rane intervencije u lokalnoj zajednici. Primjeri dobre prakse pokazuju kako je važno zastupati ranu intervenciju jezikom koji ljudi koji donose odluke razumiju. Uočeno je da je u nekim lokalnim zajednicama ovaj pristup doveo do održivih i kvalitetnih oblika podrške u području rane intervencije. Ipak, primjeri dobre prakse temelje se na inicijativama pojedinih stručnjaka i/Ili grupa stručnjaka te nisu dio etabliranog sustava rane intervencije jer on niti ne postoji.
Kao slabe strane postojeće prakse pokazalale su se njezina regionalna neujednačenost, ovisnost o inicijativi pojedinaca, fragmentiranost, nedovoljna usmjerenost na potrebe korisnika i prevelika oslonjenost na financijski nesigurne i vremenski ograničene projekte civilnog društva, te upozoravajuća činjenica da se praksa temelji na neujednačenim, često i zastarjelim teorijskim konceptima koji proizalze iz medicinskog modela.
Kao izazovi definirana su slijedeća područja:
- Stvaranje zajedničke platforme za ranu intervenciju u djetinjstvu
Dok je kritična važnost rane dobi za razvojni ishod generalno prepoznata kod stručnjaka svih profesija koje rade s djecom rane dobi, izostaje konsezus oko pitanja što rana intervencija utemeljena na dokazima jest. Tako svjedočimo izjednačavanju rane intervencije u djetinjstvu s ranom primjenom habilitacije usmjerene na dijete i njegova ograničenja te zanemarivanju obiteljskih psihosocijalnih i djetetovih razvojnih potreba. Nedovoljno je prepoznata činjenica da su djeca s razvojnim rizicima i/ili odstupanjima kao i obitelji koje o njima brinu izuzetno različiti i trebaju vrlo različite usluge stručnjaka različitih profesija zaposlenih u različitim sustavima, no dijete je jedno i razvija se kao cjelina u svom prirodnom okruženju, te usluge postaju učinkovite kada su pružane na usklađen način. Zato je neophodno da stvaranjem zajedničke platforme za ranu intervenciju u djetinjstvu stvorimo vrijednosni okvir za sve usluge iz domene rane intervencije koji će povezivati sve stručnjake – pružatelje usluga za djecu rane dobi, neovisno o profesiji i sustavu u kojem rade (obrazovanje, zdravlje, socijalna skrb, nevladin sektor).
- Stvaranje jedinstvenog i sveobuhvatnog sustava rane intervencije na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini
Budući da u Hrvatskoj imamo različite oblike prakse rane intervencije, a ne i sustav, potrebno je uložiti napore u stvaranje sustava koji će definirati odgovornosti dionika na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini uz uvažavanje zajedničke platforme. Na nacionalnoj razini potrebno je razviti, poboljšati i koordinirati politike kroz proces stvaranja partnerstava i novih oblika obvezujuće suradnje među ministarstvima, regionalnom i lokalnom upravom te nevladinim sektorom, te riješiti pitanje financiranja sustava na pravedan i održiv način. S regionalne razine potrebno je omogućiti učinkovitu i sveobuhvatnu implementaciju rane intervencije u djetinjstvu na razini zajednice te obvezati na dijeljenje informacija o napretku, naučenih lekcija i iskustva kroz proces stvaranja partnerstava među pružateljima rane intervencije, korisnicima i strukturama upravljanja. Na lokalnoj razini potrebno je operacionalizirati planove na način da usluge budu dostupne, koordinirane, utemeljene na dokazima, usklađene s potrebama djeteta i obitelji te inkluzivne.
- Postaviti transdisciplinarnost kao prioritet
Interdisciplinarnost, ili korak dalje, transdiciplinarnost u pružanju rane intervencije potrebno je postaviti kao prioritet. Razvojne potrebe djece rane dobi s rizicima i teškoćama su često vrlo složene i u pružanje usluga (zdravstvenih, socijalnih, obrazovnih) često su istovremeno uključeni stručnjaci različitih profila (pedijatri, neuropedijatri, obiteljski liječnici, logopedi, psiholozi, rehabilitatori, medicinske sestre, radni terapeuti, fizioterapeuti, socijalni radnici i dr..). Transdisciplinrni pristup prepoznat je kao najbolja praksa za ranu intervenciju jer smanjuje fragmentiranost usluga, zbunjujuću komunikaciju s roditeljima i ojačava usklađivanje usluga. Transdisciplinarnost je potrebno ojačati i kroz stvaranje uvjeta za dijeljenje znanja i iskustva različitih stručnjaka te jačanje vještina timskog rada ( povezati stručnjake različitih profesija, predvidjeti vrijeme za timske sastanke, uvesti ključnog suradnika za obitelj i sl.)
- Daljnji razvoj i širenje mreže usluga iz domene rane intervencije
U daljnjem razvoju rane intervencije potrebno je staviti naglasak na sveobuhvatnost, kvalitetu (praksu temeljenu na dokazima) i multikulturalni pristup u pružanju usluga iz domene rane intervencije. Postoji potreba i za razvojem stručnih standarda u području rane intervencije. U ovome posebnu odgovornost i obavezu imaju stručnjaci kojima treba biti osiguran pristup cjeloživotnom učenju. Konsenzus svih dionika oko načela i principa rane intervencije – platformu – ugrađenu u politike na nacionalnoj i regionalnoj razini, valja prenijeti i u proces obrazovanja budućih stručnjaka u području rane intervencije, odnosno proces cjeloživotnog učenja sadašnjih stručnjaka.
