Jučer, 20.02.2020., napustio nas je dugogodišnji suradnik, veliki prijatelj i član Skupštine Saveza društava „Naša djeca“ Hrvatske, gospodin Ivan Vitez.
Slikar, grafičar, likovni pedagog i scenograf, Ivan Vitez je bio poseban umjetnik i čovjek u hrvatskoj ilustraciji. Rođen je 1940. godine, a u svijet ilustracije zakoračio je još za vrijeme srednje škole i s istim žarom je radio do kraja svog života.
Njegove nas ilustracije osvajaju kolorizmom, maštovitošću i bogatstvom dojmova, a njegov likovni svijet nam se nameće s istim žarom već pola stoljeća. Oslikao je i grafički opremio preko 300 različitih knjiga, prvenstveno za djecu (udžbenika, slikovnica, zbirki stihova, priručnika, početnica, umjetničkih monografija) od kojih su mnoge autorske. Bio je suradnik u brojnim časopisima za djecu, novinama, a pokrenuo je i novine za likovnu kulturu LIKUM. Izlagao je na mnogim domaćim i svjetskim izložbama ilustracija. Autor je više muzejskih postava, povijesnih i problemskih izložbi te dobitnik brojnih nagrada i priznanja. Dobitnik je tridesetak domaćih i svjetskih nagrada od kojih čak četiri puta je osvojio Nagradu „Grigor Vitez“ za ilustracije : 1988. —Brojkalica (Ivan Vitez, Mladost Zagreb), 1993. — A zašto ne bi… (Grigor Vitez, Alfa), 1995. — Pitalice pjevalice (Nevenka Videk, ABC naklada), Telegrafske basne (Gustav Krklec, ABC naklada), Igrokazi (Grupa autora, ABC naklada), 1996. — Zlatolist čarobnog štiva (Grupa autora, HENA-com). 2015. godine osvaja Zlatnu pticu Nagrade „Grigor Vitez“ za vrhunska stvaralačka dostignuća i ugrađivanje najviših vrijednosti u slikovnice i knjige za djecu.
Godine 1995. Bienale ilustracije u Bratislavi uvrstilo ga je na časnu listu, a 1996. smjestilo među sto najboljih ilustratora svijeta od 1966. do 1996. godine. 1998. nominiran je i za najveću svjetsku nagradu za ilustraciju Hans Christian Andersen, 1999. godine odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Godine 2002. odlukom hrvatske Nacionalne i sveučilišne knjižnice njegova knjiga A zašto ne bi… uvrštava se u kategoriju nacionalne kulturne baštine (između ukupno sedamnaest knjiga), te u prvu svjetsku digitalnu knjižnicu, Children’s Digital Library, koju vode Internet Archive i University of Maryland. Godine 2003. priređena mu je retrospektivna izložba ilustracije u Klovićevim dvorima u Zagrebu i tom je prigodom objavljena monografija o njegovom umjetničkom radu. Njegov umjetnički rad je nepresušan i bogat i u njemu je neizostavna pedagoška nota i komunikacija s najmlađima.
Pamtit ćemo ga po tome što je bio samozatajan, skroman, jednostavan, topao i drag, dječačkog pogleda i osmijeha. Njegov dolazak u naše prostorije uvijek nas je veselio jer je donosio poseban mir i radost, te je bio riznica zanimljivih priča. Uvijek smo mogli računati na njegovu nesebičnu, stručnu i prijateljsku pomoć. Svojim talentom i plemenitošću ugradio je najviše umjetničke i ljudske vrijednosti u knjige za djecu, ali i u živote svih nas. Bila nam je čast poznavati ga i provoditi vrijeme s njim.
Savez društava „Naša djeca“ Hrvatske
