Kao i svake godine, donosimo vam preporuke za ljetno štivo na plaži, naravno iz redova ovogodišnjih dobitnika Nagrade „Grigor Vitez“. Za svakoga će se naći ponešto, slikovnice za vaše najmlađe i knjige za stariju djecu, koje svakako preporučamo i odraslima, jer su nas oduševile.
- Sven Adam Ewin; [ilustracije Boris Kugler]: „Povedi me za ruku, dida : svim djedovima, bakama i unucima“ Zagreb: Semafora
Zbirka pjesama za djecu sadrži čak stotinu četrdest i dvije pjesme nepoznatog autora, skrivenog pod pseudonimom Sven Adam Ewin. Pjesme sadrže cijelo bogatstvo dječjeg doživljaja svijeta koji se zrcali ponajviše kroz odnose s djedom, bakom i prirodom. Iz pjesme u pjesmu nižu se prizori i anegdote u kojima dijete propituje i sagledava svijet, samostalno ili kroz dijaloge, uz pomoć odraslih. Pjesme lako komuniciraju s djecom, ali i s odraslim čitateljima, osvajaju svježinom i pršte emocijama ponajviše ljubavlju i nježnošću. Zbirka se ističe ne samo kvantitetom, već i kvalitetom pjesama o sretnom djetinjstvu. „Povedi me za ruku, dida“ knjiga je koja donosi potpunu novost na poetskom nebu hrvatske dječje poezije.
- Krunoslav Mikulan: „Škola u opasnosti“ Zagreb: Naklada Ljevak (Biblioteka SMS)
Glavni junaci prethodnog autorovog romana Zmaj ispod Staroga grada, četvero djece, dva dječaka i dvije djevojčice povezani čvrstim prijateljstvom, nastavljaju svoju uzbudljivu i do samog kraja fantastičnog romana, napetu pustolovinu. Četvorka zvana Zmajeva družina u tajnosti brine i odgaja nestašnog, malog zmaja, sklapa nova prijateljstva s natprirodnim bićima i bori se protiv opasnih neprijatelja. Opasnost od zlih sila nadvila se nad njihovu školu, pa četvorka hrabro, uz pomoć saveznika, kreće u borbu. Krunoslav Mikulan vješto gradi napetu fabulu, isprepliće tradiciju i legende, mitska bića hrvatskog sjevera sa svijetom mladih protagonista uronjenih i u svijet moderne tehnologije. Borba protiv zla, prijateljstvo, čudesne moći glavnih junaka i brojne izazovne situacije, roman čine izuzetno privlačnim djeci, mladima, ali i odraslim čitateljima.
- Zoran Pongrašić: „Krive su Seka i Seka“Zagreb: Knjiga u centru
U trećem romanu o krivnji, nakon romana Mama je kriva za sve i Ovaj put je kriv tata, Zoran Pongrašić napisao je nastavak o novim (ne)zgodama Berislava i njegovih prijateljica jednojajčanih blizanki Stele i Mirele. U Berin život ponovo ulaze kriminalci, a nestanak Seke, mlade majmunice iz zoološkog vrta, čini središnji događaj romana oko kojega autor vješto gradi priču neuobičajenog fabularnog slijeda uz cijeli niz retrospekcija i digresija. Problemski roman o odrastanju, ljubavi, obiteljskim odnosima, prijateljstvu, u kojem je s velikom dozom humora, ali s puno ljudskosti i suosjećanja, prikazana cijela galerija zanimljivih likova i njihovih sudbina. Autentično i bez patetike, autor govori o odrastanje djece i mladih u svijetu kriminala, napuštenim, zlostavljanim, zanemarenim i isključenim, svima onima koji nisu imali previše sreće u životu. Zoran Pongrašić u maniri vrsnog pripovijedača, o teškim temama govori na duhovit, ali i dirljiv način. Njegov višeslojan roman poziv je da se na svijet i ljude ne gleda površno te poziv na suosjećanje sa svima bez obzira na osobine, mjesto i obličje koje nam je dano rođenjem.
- Olja Savičević Ivančević, „Moj prijatelj Mačkodlak“ (Sandorf, Zagreb)
Mačkodlak nije obična mačka poput šarene, žute i sive malene koje se na daju pripitomiti, on je Prijatelj stvoren u snu, u okrilju mašte usamljene djevojčice Jele koja će se uskoro suočiti s tek rođenim bratom. Prihvativši Mačkodlakovu šapu-ruku, Jele prelazi most koji ju dijeli od novog člana svoje obitelji. Spisateljica Olja Savičević Ivančević fino je izvezla naoko jednostavnu fabulu, učinivši je bogatom slojevima, atmosferom, metaforama i međuriječjima. Ilustriranju takvog teksta može se pristupiti na različite načine, pa je pitanje izbora ilustratora vrlo bitno. Lucija Mrzljak očito je bila sjajan odabir.Iz kratkog životopisa objavljenog u slikovnici Moj prijatelj Mačkodlak saznajemo sljedeće: „Lucija Mrzljak bavi se izradom animiranih filmova i ilustriranjem knjiga za djecu. Živi i radi na relaciji Zagreb – Tallinn. Njeni animirani filmovi su prikazivani i nagrađivani na filmskim festivalima diljem svijeta. Objavila je nekoliko ilustriranih knjiga za djecu u suradnji s estonskim autorima, a Moj prijatelj Mačkodlak joj je hrvatski prvijenac.“
- Manuela Vladić Maštruko (tekst i ilustracije): „Bijele ribice lavandijerice“ Zagreb: Arte Insula
U autorskoj slikovnici „Bijele ribice lavandijerice“ Manuela Vladić Maštruko pripovijeda o istinitom događaju u kojem je 1891. godine more progutalo 16 lavandijera, pralja iz Preka na otoku Ugljanu. Tu tragediju autorica je vješto pretvorila u lijepu, plemenitu bajku, podarivši utopljenicama novi život u obliku bijelih ribica združenih u jatu čuvarica i vidarica mora. Ova slojevita priča predstavlja i riznicu tradicije, običaja, povijesti i lokalnog govora, pa pred ilustratora postavlja vrlo zahtjevan zadatak. Na njega je autorica odgovorila rafiniranim i fokusiranim nasljeđem iz svojih 14 prethodnih slikovnica, prostrtim na svih 88 stranica nove knjige. Listajući je, postajemo svjedoci autoričina snažnog nadahnuća i umješnosti, iskustva i maštovitosti, stvaralačke upornosti i dosljednosti, te ambicije da napravi sjajnu slikovnicu. To je zaista i uspjela. Pred nama je jedna krasno slikana oda moru i životu, koja se neće zaboraviti.
- Sanja Lovrenčić (tekst), Vendi Vernić (ilustracije): „Luda kuća“ Zagreb: Mala zvona
Slikovnica Luda kuća primjer je dobrog usklađivanja teksta i slike, ali ne samo u formalnom smislu, nego u izboru ilustratorice Vendi Vernić, čiji način izražavanja u potpunosti podupire tekst Sanje Lovrenčić. Kao što sam naslov govori, Luda kuća je svojim literarnim djelom omogućila Vendi Vernić da u likovnom smislu interpretira tekst, odnosno da specifičnim maštovitim izvlačenjem detalja pojača doživljaj teksta. Tome doprinosi crtež koji je neobičan spoj geometrijski ravnih linija i na način blizak dječjem crtežu izvedenih likova te detalja u prostoru. Drugim riječima, stvoren je začudan spoj geometrijske pravilnosti i spontanog primitivističkog oblikovanja, dovoljno neobičan i maštovit da prenese dojmljivu sliku lude kuće koja je gotovo svačija svakodnevica. Pred nama je još jedan vrlo zanimljiv primjer predstavljanja misterija i ljepote življenja iz neuobičajene perspektive.
