Blog

NAGRADA “GRIGOR VITEZ” – LJETNE PREPORUKE ZA ČITANJE

Finalisti Nagrade "Grigor Vitez"

Nagrade “Grigor Vitez” za 2020. godine su dodijeljene, a dok se još prisjećamo svečanosti ovdje vam nudimo najbolje knjige i slikovnice za djecu i mlade u 2020. godini. Donosimo vam 15 naslova koji su uvršteni u uži izbor Nagrade “Grigor Vitez” za 2020. godinu (abecednim redom autora). U konkurenciji od 136 knjiga, Stručno povjerenstvo je izabralo i uvrstilo 15 knjiga koje vam ovdje donosimo kao obavezno štivo za ljetne praznike!

  1. Snježana Babić Višnjić: Povratak u Andautoniju. Zagreb : Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade

Roman Povratak u Andautoniju Snježane Babić Višnjić prati bijeg dječaka Kaija iz Rima u rodnu „krišku svijeta“ na istočnoj obali Jadranskog mora. Iako se Kaijeve pustolovine nastavljaju na događaje iz romana Andautonac iste autorice iz 2015. godine, Povratak u Andautoniju se bez poteškoća čita kao samostalan roman s vlastitom pričom, cjelovitim likovima i atmosferom. Aktualizirajući sva tri ishodišna romaneskna žanra hrvatske dječje i adolescentske književnosti (povijesni roman, pustolovni roman i roman o siročetu), Povratak u Andautoniju otkriva književnopovijesnu otpornost i potencijal tih danas gotovo zaboravljenih žanrova, istodobno nudeći čitateljima posve nove književne svjetove sastavljene od upečatljivih historiografskih detalja i slika, povijesno i psihološki uvjerljivih likova, iskrenih i iskričavih dijaloga. Drugim riječima, roman Povratak u Andautoniju se osim kao povijesni roman, čita i kao pustolovni roman, ali i kao roman o odrastanju. Pitanja pripadnosti i privrženosti, kompleksnosti obiteljskih spona, granica prijateljstva i značenja prve ljubavi, koja se u ovom romanu pažljivo ugrađuju i razvijaju u specifičnom povijesnom kontekstu Rimskog Carstva, s lakoćom se, naime, prepoznaju i čitaju kao naša, odnosno suvremena.

2. Zoran Ferić (tekst), Dominik Vuković (ilustracije): Suze svetog Lovre. Zagreb: V.B.Z.


Uspješan umjetnički autorski dvojac Zoran Ferić i Dominik Vuković ostvario je hvaljenu knjigu San ljetne noći ovjenčanu Nagradom „Grigor Vitez“ za književni tekst za djecu 2019. Stilom i senzibilitetom te problemskim pristupom temi nastavljaju i u ovoj knjizi u kojoj se otkriva put likova prema samima sebi te njihovoj spremnosti da ogole vlastite želje i očekivanja, na ivici sna i jave. U zamci odrastanja, likovi gube dijete u sebi, sve do jedne posebne noći u kojoj padaju zvijezde koje ispunjavaju želje – Suze svetog Lovre. Ilustracije u knjizi oslikavaju situacije u kojima se likovi nalaze, istaknutim detaljima do razine su simbola izdignuti problemi, snovi, a nadasve osjećaji. Čak i boje prate emotivna stanja likova te čitatelja vode kroz tekst i nadu u sretan kraj.

3. Andrijana Grgičević (tekst), Vanda Čižmek (ilustracije): Što sam sve naučio do škole (i to sâm). Zagreb: Ibis grafika

Slikovnica Što sam sve naučio do škole (i to sâm) književnice Andrijane Grgičević i  ilustratorice Vande Čižmek istražuje paradoks najavljen u njezinom naslovu, a sadržan u pitanjima: Može li se uopće išta znati bez škole? A kamoli prije škole? I to tako da učiš sâm? Kroz niz duhovitih, britkih i posve originalnih dječjih razmatranja o ključnim osobama, stvarima i pojavama iz svakodnevnog života, ona prikazuje što sve dijete može sâmo naučiti o svijetu.  Što sam naučio do škole (i to sâm) iznimna je, odlično napisana i ilustrirana slikovnica koja istodobno računa s autonomnim dječjim čitateljem, ali i za dječju perspektivu zainteresiranim odraslim. Andrijana Grgičević je upravo za ovu slikovnicu osvojila Nagradu “Grigor Vitez” za najbolji književni tekst za djecu u 2020. godini.

4. Eugene Ionesco (tekst), Vendi Vernić (ilustracije): Priče 1, 2, 3, 4. Zagreb: Mala zvona 

Ilustracije Vendi Vernić ne samo da idealno prate Ionescove priče u slobodnoj formi, već su likovni doživljaj par excellence za sebe. Jednostavna i čista stilizacija crteža, koja ima reference u modernom francuskom slikarstvu (gradske vedute, pejzaž, interijer, moda), s druge je strane potpuno fantastično-nadrealni, raskošni crtački vatromet autoričinih iznimnih mogućnosti, koji tekstovima daje potpuno novu atmosferu. Vendi Vernić je za ilustracije u ovoj knjizi osvojila Nagradu “Ptičica” od strane Dječjeg žirija, a evo zašto ih je Vendi oduševila:

Ilustracije u knjizi su zaigrane, odlično prate priču i čine ju dodatnom zanimljivom. Moderne su i privlačne, humoristične i neobične, s puno  boja, osjećaja i detalja, no s daškom minimalizma. Svaka je ilustracija dobro promišljena i izvedena: od širokih pejzaža grada do oku ugodnih interijera. Zbog osebujnog stila i mnogobrojnih dosjetki (ilustracija kupaonice s praznim mjestom za tatu, a na sljedećoj stranici ilustracija samo tate) ova će vas knjiga oduševiti! (Iz obrazloženja Dječjeg žirija)

5. Elizabeta Končić Trlek: Pošta za Li. Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade

Djevojčica Li skupila je dvanaest godina i šest razreda, ali nema mamu, nema tatu, ima samo tetu Nadu i privremeni stan u privremenoj bivšoj zgradi Doma za nezbrinutu djecu. I već to, ta bivša svrha kuće u kojoj živi šalje snažnu poruku čitatelju: budi oprezan kad govoriš o djevojčici Li. Jer, ona ima poštara, ima želje da joj poštar donese bilo što što bi predstavljalo kopču između Li i njene prošlosti, Li i njene budućnosti. Priča o takvoj djevojčici može se ispričati samo na poseban način. A autorica je taj način pronašla. I to beskrajno pažljivo, s mjerom, puna nadahnuća i razumijevanja, ali bez patetike i krupnih riječi kakve odrasli obično koriste za slične priče koje su pokupili usput. Elizabeta je zahvaljujući upravo ovoj knjizi osvojila Nagradu “Grigor Vitez” za najbolji književni tekst za mladež za 2020. godinu.

6. Mladen Kopjar: Moj tata Indijanac. Varaždin: Umjetnička organizacija Knjigohvat

Knjiga sadrži četiri drame za djecu te na čudesno jednostavan način prikazuje dramu kao zabavan, humorističan, prijemčiv žanr. Sve se drame lako čitaju, čak i onda kad su riječi prevrnute, kad lik ima govornu manu ili pak izvrnuto govori hrvatski jezik. Ipak, sve mane likova doprinose životnoj atmosferi, prihvaćanju i duhovitosti. Raznolike temom i polazišnim žanrom kojim su određene (basna, bajka), ove četiri drame zasigurno će privući djecu koja će ih poželjeti čitati i uživati u njima te zaigrati na pozornici (kod kuće ili u kazalištu). S tekstovima se nadopunjuju ilustracije koje otkrivaju novu dimenziju teksta i knjige u cjelini. Iako crno-bijele, šarolikog su značenja, motiva i simbola, te obogaćuju knjigu oživljenim likovnim situacijama. Stručno povjerenstvo je upravo Davoru Paveliću dodijelilo Pohvalu za ilustracije u ovoj knjizi Moj tata Indijanac. Autentičan u svom izričaju, promišljen u konceptu, ovaj ilustrator ekspresiju zbivanja sažima u jednu znakovitu gestu ispunjenu vizualnim kodovima i simbolima.

7. Danijela Pavlek: Knjiga recepata za pilotiranje kroz djetinjstvo. Zagreb: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade

Zbirka stihovanih recepata za raznovrsne životne situacije u šarolikoj kuhinji dječjih osjećaja. Svaka pjesma nudi konkretan recept s malo neobičnijim namirnicama no što smo navikli i ponešto pomaknutijeg postupka kuhanja od uobičajenog. Rezultat nije gotovo jelo (kao što sugerira naslov svake pjesme), već razrješenje neugodnih situacija s kojima dijete sabire, objašnjava, razvidi svoje snove, želje, probleme, strahove, brige, stres. Autorica se poigrava riječima, metaforama, rimom, postižući pjesnički ritam, humor i lakoću čitanja i doživljavanja. Stihovi su bogato ilustrirani, istaknut je i likovno oplemenjen detalj, poetično, višeznačno i domišljato kao i stih kojeg oslikava.

8. Danijela Pavlek (tekst), Vane Kosturanov (ilustracije): Ja. Zagreb: Kreativna mreža

Kad odrasli filozofiraju, oni sjednu i napišu knjigu. Kad to djeca čine, onda dane provode loveći misli kao leptiriće. Pokušavamo zamisliti Danijelu kako mrežom lovi sva pitanja o životu, neka uspije uhvatiti, neka joj promaknu kroz rupicu u mreži. Da se zna: djeca znaju filozofirati i to jednostavno moraju raditi svakoga dana. Filozofiranje je kao kruh i marmelada, duhovna slastica koja nikad ne dojadi. To je svijetu svoje mašte Danijela Pavlek shvatila i brže bolje zapisala na papir da joj štogod od tog šarenila ne pobjegne.

9. Alma Pongrašić (tekst), Hana Vrca (ilustracije): Mi nismo sami. Zagreb: Kreativna mreža 

Slikovnica Mi nismo sami nastala je prema ideji mlade talentirane autorice Alme Pongrašić, koja je ujedno i autorica teksta slikovnice i dio je Projekta senzibilizacije djece i roditelja za prava na dostojanstven život svih bića na planetu Zemlji. Namjera Projekta je da, uz radionice, predavanja i susrete ljudi i životinja, dio sredstava od prodaje slikovnice se donira u vidu lijekova i hrane azilima za životinje diljem Hrvatske. Nesumnjivo vrijedan Projekt zadobio je na vrijednosti još i više uz vizualni identitet kojeg čine  majstorske ilustracije Hane Vrce.

10. Melita Rundek (tekst), Vanda Čižmek (ilustracije): Nevolja jednog cara, Zagreb: V.B.Z.

Slikovnica Nevolje jednog cara književnice Melite Rundek i ilustratorice Vande Čižmek strukturirana je kao promišljeno gradiran katalog prijestupa samoživog mačka Makija kojeg su susjedi zbog uobraženosti prozvali Car. Kao u kakvom trileru, slikovnica iz stranice u stranicu, jezično i likovno suptilno, s forenzičkim osjećajem za detalje i reperkusije počinjenih prijestupa, razotkriva događaje i ponašanja koja su prethodila uvodnom prizoru  katastrofe: gnjevnom zboru vrana ispred Makijeva stana. Iako, uglavnom, usmjerena na Makijevu bezobzirnost, u slikovnici se u ključnom trenutku predstavlja i njegova empatičnosti, pa čak i požrtvovnost. U skladu s tom ambivalencijom, daleko od načela učenja kroz književne primjere i papirnate transformacije karaktera, Makija unatoč tome što se pokajao za počinjena nedjela umjesto završnog oprosta ili vječne kazne čeka tek neizvjesna budućnost. Napisana i ilustrirana za neustrašive, ali i  oprezne čitatelje ova slikovnica s otvorenim krajem zove na ponovna čitanja.

11. Silvija Šesto (tekst), Vanda Čižmek (ilustracije): Abeceda nevoljenih. Zagreb: Naklada Semafora

Iznimno duhovito i satirično pisani kratki tekstovi o životinjama koje su povezane s ljudskim zanimanjima i posložene po abecedi, uz redom izabrane vrste životinja koje ljudi ne vole, podcjenjuju, boje ih se ili im se gade, predstavljaju sasvim novi žanrovski pristup zajedničkim karakternim i fenotipskim vezama između ljudi i životinja (aligator / filmski režiser, džukac / zlatar, hijena / političar, činčila / krznar, ćuk / grobar, guska / pisac za djecu, rak / liječnik, stonoga / postolar, škorpion / astrolog, tvor / smetlar itd.). Pričice su pisane iz životinjskog rakursa, gdje se životinje bune i protestiraju protiv načina i stereotipa kako na njih ljudi gledaju, a tekstovi imaju i ekološko-aktivistički podton. Vanda Čižmek nenametljivo, jednostavnim crno-bijelim crtežom s tek pokojim akcentom boje prati protagoniste ove anti-abecede, namjerno ne odvlačeći pažnju od sukusa svake kratke priče.

12. Ante Tomić (tekst), Tomislav Torjanac (ilustracije): Đuro Hodalica. Zagreb: Hena com 

Odrastanje je, sa svim teškoćama, lakše prikazati u jatu čvoraka nego u hrpi djece na ulici. Zato je Ante Tomić svoju priču o nedostacima odrastanja stavio pod krilo malenoga čvorka Đure, kao tragedija će se manje vidjeti. A Đuro nije znao letjeti. I uvijek ima dobrih ljudi-čvoraka, poštenog svijeta oko ptičice koja sanja plavetnilo neba. I tako, malo po malo Đuro je savladao umješnost letenja, baš kao što i dijete s vremenom napusti ruku koja mu je oslonac i sigurnost.  No, Tomić se radije miješa među čvorke, nekako je sigurniji da će se za malu ptičicu lakše naći pomoć u golemom jatu crnih ptica, da će onda lakše i priča o djetetu s nedostatkom sigurnosti lakše biti ispričana. Gotovo da čovjek poželi biti čvorak.

No, tu su i slikice Tomislava Torjanca. Tko zna bi li ornitolozi prepoznali čvorke na tim crtežima, ali to je manje važno. Crno perje, žuti kljun, to je čvorak. I to u strašnom tempu slikovnice, nekad i prestiže priču, pa mora lepršati u mjestu. Ali, slikovnica funkcionira baš onako kako to dječje oko može pratiti, sve se uklapa. Dobro je biti čvorak, pa makar u priči.

13. Dominik Vuković (tekst i ilustracije): Svjetlana i sni o letu. Zagreb: Mala zvona

Cjelina teksta i ilustracije u slikovnici Dominika Vukovića grafički je i prostorno dobro uravnotežena, bez štete po crteže koji prate temu djevojčice zaljubljene u znanstvena otkrića. Stilski vrlo heterogeni, u kompozicijski i perspektivno potpuno slobodnom rasporedu na formatu stranica (jedan crtež / prizor često ide na dvije stranice slikovnice), crteži simbolički podcrtavaju otvoren i neukroćen duh djevojčice željne znanja, čija mašta jednako tako slobodno luta i leti kao i mašta znanstvenika čijim se izumima slikovnica bavi (Faust Vrančić, Slavoljub Penkala, Herman Potočnik). Slikovnica je kompletan umjetnički proizvod koji može cjelovito predstavljati Hrvatsku na nacionalnoj i međunarodnoj sceni dječje knjige, objedinjujući popularnu znanost i beletristiku. U tom smislu, četvrti velikan koji je predstavljen biografijom na kraju knjige, pored Penkale, Vrančića i Potočnika, sasvim logično i zasluženo je i Dominik Vuković. Stručno povjerenstvo je jednoglasno odlučilo Nagradu „Grigor Vitez“ za ilustraciju za stariju dob djece u 2020. dodijeliti Dominiku Vukoviću za ilustracije u ovoj autorskoj slikovnici.

14. Irena Zelena (tekst), Hana Vrca (ilustracije): Lord se vraća kući. Zagreb: Knjiga u centru 

Lord je razmaženi pas koji u svom domu i obitelji ima povlašteni status. On je okružen svim mogućim povlasticama i udobnostima: …“ ima vlastitu sobu s velikim krevetom i golemim televizorom, svog osobnog šetača, kuharicu specijaliziranu za pseću hranu, vlastitog veterinara i klauna koji ga je zabavljao. Ali Lord je bio tako razmažen da mu je, bez obzira na sve to, bilo dosadno. I zato je jednog dan odlučio pobjeći.“ Nakon što je, nesputan, neko vrijeme uživao trčkarajući naokolo, Lord shvaća da se je izgubio. Njegovi urođeni instinkti oslabljeni su udobnostima njegovoga raskošnog doma i načinom života pa ne zna naći put kući, a i ni hranu, a gladan je. Iznenada, susreće uličnog mačka koji pripada jednom posve drugom svijetu u kojem životinje  nemaju svoj dom, a to znači ni vlasnika koji im daje ime.  Mačka se jednostavno zove Mačka! Zahvaljujući svojoj snalažljivosti i okretnosti koju joj nameće život na ulici, Mačka pomaže Lordu pronaći njegov dom, a sretnim raspletom zbivanja i sama biva u njemu udomljena!

Hana Vrca nova je zvijezda na svodu hrvatske ilustratorske scene. Po zanimanju je grafička dizajnerica te svoju dizajnersku vokaciju vješto koristi i u ilustriranju knjiga i slikovnica. U slikovnicama Mi nismo sami i Lord se vraća kući  Hana suvereno vlada cijelim vizualnim poljem stranice tako da svojim minucioznim crtežima dodaje kolorističke akcente, kontrapunktira ih s velikim obojenim plohama a tipografijom skladno zaokružuje, grafički i koloristički, cjelokupnu kompoziciju. Ispreplićući grafički dizajn i ilustraciju, autorica je stvorila autentičan i prepoznatljiv ilustratorski izričaj. Jednoglasno je odlučeno da se Nagrada „Grigor Vitez“ za ilustraciju za mlađu dob djece za 2020. godinu dodjeli Hani Vrci za ilustracije u slikovnicama Lord se vraća kući (Irena Zelena, Knjiga u centru) i Mi (ni) smo sami (Alma Pongrašić, Kreativna mreža).

15. Ivana Šojat: Zmajevi koji ne lete. Zagreb: Naklada Ljevak

Ivana Šojat majstorski priča priču i vodi nas u dahu kroz fabulu knjige s temom ovisnosti među adolescentima. Iz psihoterapeutskog i psihološkog rakursa – izgledno je kako je autorica konzultirala struku – lik psihijatra Roberta maestralno je prikazan kao očinska figura koja je iskreni dječji prijatelj i čvrsti oslonac u situaciji kada su roditelji obezglavljeni u međusobnom kaosu rastave. Tekst ima vrlo sugestivne i edukativne dijelove o složenoj obiteljskoj psihodinamici kroz tri generacije, ispričan vrlo jednostavno i pristupačno za taj dječji uzrast. Poruke koje je autorica uklopila u tekst, poput lajtmotiva kako „tuga nije bolest“, da je „bolje biti izopćenik nego budala koja slijedi glupu grupu vršnjaka“, kao i da se ne treba bojati liječničke i psihološke pomoći u trenucima koji odlučuju između života i smrti, važne su za (nesigurnu) adolescentsku dob djece.

Za ovaj roman Ivana Šojat osvaja Nagradu “Ptičica” od strane Dječjeg žirija, a o romanu su napisli sljedeće: Autorica u knjizi kroz jasnu radnju opisuje probleme s kojima se susreću djeca rastavljenih roditelja, razvoj ovisnosti kod djece i probleme koji ju prate. Također, realistično prenosi misli, dvojbe i osjećaje glavnog lika. Knjiga izaziva puno emocija i donosi važne poruke: mladima koji se ne bi trebali bojati ili sramiti tražiti pomoć i reći što misle, i odraslima koji bi djeci trebali pokloniti svoju pažnju i dati im do znanja da im je stalo do njihovih osjećaja, te da te pravi prijatelj prihvaća takvog kakav jesi. (Iz Obrazloženja Dječjeg žirija)

Osvrti preuzeti iz Obrazloženja Stručnog povjerenstva  Nagrade “Grigor Vitez” za 2020. godinu i Obrazloženja Dječjeg žirija Nagrade “Grigor Vitez” za 2020.