Nagla promjena životne situacije, nakon pandemije corona virusom i razornim potresom koji je pogodio zagrebačko i petrinjsko područje, dodatno je ugrozio tjelesno i mentalno zdravlje, narušio je socijalno funkcioniranje i egzistenciju i posljedično doveo do pojačanog razvoja stresa, anksioznosti, depresije i straha.
Karantena, kao jedan od načina sprječavanja širenja epidemije je neophodna, a s druge strane dovodi do pojačanog osjećaja osamljenosti i razvija osjećaje tjeskobe i anksioznosti zbog nemogućnosti komunikacije. Sve to doprinosi trošenju mentalnog zdravlja, dovodeći ga u dugotrajnu neravnotežu.
Roditeljima, koji trebaju brinuti o deci, a i sami se teško nose s emocijama straha i nesigurnosti, potrebno je pružiti podršku, naučiti ih kako uskladiti obiteljski život, rad od kuće i osigurati sigurno okruženje. Roditelji djeteta izloženi su i ugroženi povećanim stresom zbog nedovoljnih socijalnih usluga za djecu i roditelje, otežanog pristupa djece i roditelja zdravstvenim i socijalnim uslugama u javnom sektoru.
Ako se dogodi da podrška roditelja izostane ili nije dovoljna, važno je da roditelji potraže stručnu pomoć. Kako bi se možebitne posljedice smanjile što je više moguće, najvažnije je osnažiti roditelje za ovaj izazovan proces. Stoga je smisao radionica uz pružanje adekvatnih terapijskih usluga djeci, ublažiti i očuvati mentalno zdravlje roditelja narušenim kriznim situacijama pandemije, potresa, ratnih zbivanja u okruženju i posljedično ekonomske krize koja prijeti svima.
Dugo se smatralo da djeca iz spektra autizma imaju poteškoća u tumačenju mentalnih stanja ljudi na temelju izraza lica, osobito izraza oko očiju. Neki istraživači vjeruju da bi taj nedostatak sposobnosti mogao biti središnji za društvene probleme s kojima se ta djeca suočavaju. Sada nova studija otkriva da ta djeca ipak mogu protumačiti mentalna stanja, gledajući animirane izraze lica.
A točnije dijagnoze u ranijoj dobi znače da se rana intervencija provodi češće, što ima potencijal smanjiti pojedinačne životne troškove obitelji ali i društva čak za dvije trećine.
Mnoge osobe s autizmom bore se s društvenim interakcijama. Zbog toga je socijalno i emocionalno učenje kritično za djecu s autizmom. Izazovi koje nameću kašnjenja u razvoju, u kombinaciji sa strogim društvenim pravilima našeg društva, mogu stvoriti značajan prekid veze za takvu djecu. Roditeljima treba pružiti smjernice u ovim područjima kako bi postigli najbolji mogući ishod za njih – što veći stupanj neovisnost, kasnije u životu.
Mnoge učenike s autizmom privlači tehnologija. Uvođenje robota u učionicu moglo bi lako povećati motivaciju. Osim toga, roboti služe kao platforma koja nije prijeteća. Ne posjeduju istu nepredvidljivost kao ljudi – strpljivi su i ujednačeni. Oni su, pa – robotski. Robot može ponavljati istu lekciju uvijek iznova bez umora ili frustracije
Nadalje, roboti koje su razvijeni imaju ljudska lica, koja mogu prikazati niz prirodnih izraza lica. Djeca s autizmom osjećaju se ugodno s robotom i skloniji su surađivati s njim. Dok se uključuju, oponašaju izraze lica i uče ih upariti s odgovarajućim emocijama. Stoga je jedan od ciljeva radionice upoznati roditelje, ali i širu javnost, na dobrobit koju je moguće postići uvođenjem humanoidnih robota kao malih „prijatelja“ u život djece iz spektra autizma.
Na radionicama su obrađene slijedeće teme:
- Emocije i mentalno zdravlje roditelja
- Podrška roditeljima u očuvanju mentalnog zdravlja
- Terapijski pristupi za roditelje i djecu (trening socijalnih vještina, terapija igrom, obiteljska terapija…)
- Upotreba suvremenih metoda u radu s djecom (humanoidni roboti – asistent i „prijatelj“)
Izvještaj pripremila: Sonja Vrban
