Druga radionica u sklopu projekta “Roditelji na zadatku” održala se u DV Markuševec, dana 7.12.2022. Niz korisnih predavanja za roditelje, kao i stručnjake iz DV-a, održala je naša suradnica na projektu, prof. Sonja Vrban.
Pogledajte teme kojima smo se bavili:
Povezanost odgojnih stilova, emocija i poremećaja u ponašanju i njihov utjecaj na mentalno zdravlje
Moderna današnjica pred roditelje stavlja veliki izazov, a ujedno i frustraciju – kako odgojiti svoju djecu da budu zdrava, uravnotežena, snažna, uspješna i pri tome dobri ljudi?
U razvoju djece, njihovih potencijala i osobnosti središnje mjesto zauzimaju roditelji, odnosno odrasle osobe koje brinu o njima i sudjeluju u njihovom odgoju.
Dosljedno pružanje emocionalne topline i odgovaranje na potrebe djeteta temelj je za razvoj sigurne i tople veze s roditeljima. U takvoj vezi dijete se osjeća zaštićeno i prihvaćeno.
Posljednjih desetljeća promijenilo se mnogo toga u odgoju djece, u pristupu roditeljstvu, te očekivanjima KOJE RODITELJI IMAJU OD SEBE SAMIH, ALI I OD SVOJE DJECE. Djeca trebaju roditelje i prirodno žele da im roditelji budu oslonac i podrška u životu. Međutim, nagla promjena životne situacije uzrokovana covidom 19 i dva potresa koja su ozbiljno zatresla Zagreb i okolicu, uzrokovao je pojačane količine stresa i učinio da nam se svima život promijenio preko noći, „trošeći“ mentalno zdravlje i dovodeći ga u dugotrajnu neravnotežu zbog pojačanog osjećaja straha i narušene zdrave komunikacije.
Osvrnuvši se na stilove odgoja i navodeći uz svaki odgojni stil karakteristike, upozoravali smo na prednosti i nedostatke, a pogotovo na elemente koji upozoravaju na razvoj smetnji štetnih za mentalno zdravlje.
- Autoritarni stil: Roditelji su kruti, dominantni, često tradicionalnih nazora, odnos se temelji na podređenosti djeteta te se održava mehanizmom nagrade i kazne. Djeca ovih roditelja postižu relativno dobar školski uspjeh i ne iskazuju problematična ponašanja ali su često nesigurna i povučena (posebno djevojčice) ili pak agresivna i ćudljiva s niskim pragom na frustraciju (posebno dječaci) tijekom odrastanja te imaju slabije razvijene socijalne vještine . Djeca odgajana na ovaj način sklonija su razviti anksiozne i depresivne smetnje te imaju nižu razinu samopouzdanja.
- Popustljiv stil: Roditelji permisivnog stila emocionalno su topli. Njihovi nazori su netradicionalni, ne inzistiraju na zrelom ponašanju svoje djece, dopuštaju im samoregulaciju i izbjegavaju suočavanje. U ovom stilu ne postavljaju se jasne granice i pravila.
Djeca odgajana na ovaj način često su impulzivna u svojim reakcijama. Također češće iskazuju problematično ponašanje i postižu lošiji uspjeh u školi tijekom odrastanja, ali imaju višu razinu samopouzdanja, bolje razvijene socijalne vještine te je kod ove djece niža stopa depresivnosti u odnosu na vršnjake.
- Autoritativni stil: ovaj odgojni stil vješto balansira između emocionalne topline i jasne strukture u odgoju. Roditelji jasno postavljaju granice i pravila te nadziru ponašanje svoje djece poštujući njihovu individualnost i potrebe, i pritom zadovoljavaju njihove potrebe za ljubavlju. Odgajaju ih da budu asertivni, socijalno odgovorni, spremni na suradnju ali i sposobni na regulaciju vlastitih aktivnosti . Ovako odgajana djeca imaju najbolje razvijene socijalne i emocionalne kompetencije, osobito u usporedbi s djecom iz obitelji s ravnodušnim stilom odgoja
4. Ravnodušni stil: ovaj stil odgoja karakterizira roditelje koji su minimalno uključeni u odgoj, odnosno ostvaruju nisku razinu interakcije sa svojom djecom, te najčešće ne nadziru njihove aktivnosti. Ravnodušni stil odgoja iskazuje se ponekad u teškim životnim situacijama, kada su roditelji okupirani sobom (kod depresivnih, anksioznih roditelja ili roditelja u procesu razvoda) te ga karakterizira niska razina topline i nadzora. Rezultat tog odgoja su djeca koja su u odnosu na svoje vršnjake nezrela, ćudljiva, impulzivna i agresivna te niskog samopouzdanja. Imaju slabije razvijene socijalne vještine i postižu lošiji uspjeh u školi.
U svom ekstremnom obliku ovaj odgojni stil može dovesti do zanemarivanja
Povezanost emocija i poremećaja u ponašanju
Negativna emocionalnost uključuje procjenu sebe kao nervozne osobe, ranjive, stalno zabrinute, napete, sumnjičave, bijesne, u neprijateljskom okruženju, u traženju osvete za doživljaj neuvažavanja.
Jedna od devijantnih karakteristika emocija kod djece s psihopatološkim problemima je da djeca s eksternaliziranim problemima imaju drugačije ciljeve koje kontinuirano razvija i u starijoj i u odrasloj dobi u interakciji s drugima, a u usporedbi sa djecom bez poremećaja, naglasak stavljaju na uspostavljanje kontrole nad drugom osobom.
Djeca sa problemima u ponašanju pokazuju manjak razumijevanja svojih emocija u odnosu na djecu bez eksternalizirajućih oblika ponašanja.
Na žalost brojne studije pokazuju da se emocionalni poremećaj evidentiran u djetinjstvu nastavlja i u starijoj i odrasloj dobi. Zato je emocije ljutnje, krivnje i srama koje su problematične za mnoge ljude, potrebno držati pod kontrolom jer takve emocije prate promjene u ponašanju, razmišljanju i tjelesnom funkcioniranju. Emocija ljutnje može ići od iritabilnosti do bjesnila ili u drugom smjeru – prema depresiji.
Stoga, osnovni zadatak ovog predavanja i radionice bio je poticati roditelje da preispituju svoje odgojne postupke i metode te da podijele svoja iskustava i uče jedni od drugih.
Uspješno roditeljstvo modernog doba traži:
- Strpljivost i fleksibilnost u odgoju
- Dobro poznavanje potreba djeteta
- Dobre komunikacijske vještine roditelja
- Otvorenost prema novim stručnim spoznajama
- Omogućavanje djetetu da doživljavaju uspjeh u aktivnostima primjerenim za njihovu dob
- Pružanje poticajne okoline za razvoj potencijala i samopouzdanja
Hvala našim domaćinima iz DV-a Markuševec, roditeljima i odgojiteljima koji su bili s nama.
„Ovaj je sadržaj i projekt nastao uz financijsku podršku Grada Zagreba. Sadržaj ove objave u isključivoj je odgovornosti Saveza društava “Naša djeca” Hrvatske i ni pod kojim se uvjetima ne može smatrati kao odraz stajališta Grada Zagreba.“
