Predstavljamo vam projekt Društva „Naša djeca“ Maksimir „Ostajem u igri! – socijalno uključivanje kroz terapiju igrom” , II dio
„Ostajem u igri“ je projekt financiran sredstvima Europskog socijalnog fonda, a jedan od ciljeva je pružanje inovativnih socijalnih usluga terapije igrom i Fililal play – treninga roditeljskih vještina.
TERAPIJA IGROM je integrativni holistički pristup pružanja psihosocijalne podrške djeci od 4 do 12 godina. U radu s djecom se koriste metode osmišljene na temelju najnovijih znanstvenih spoznaja kroz kreativne tehnike, a s ciljem ublažavanja emocionalnih i ponašajnih poteškoća. Terapija igrom pomaže djeci u razumijevanju za njih nerazumljivih i uznemirujućih događaja koje nisu imali prilike integrirati u svakodnevno iskustvo. Djeca nemaju dovoljno razvijen kognitivni aparat kojim bi izrazila što ih muči te stoga koriste igru kao način komuniciranja.
FILIAL PLAY – trening roditeljskih vještina kroz igru s djetetom roditelji koriste nedirektivnu igru usmjerenu na dijete kao dio svojih roditeljskih vještina. Metoda omogućuje jasne upute roditeljima kroz aktivnu uključenost terapeuta tijekom procesa transformacije odnosa djeteta i roditelja.
Razgovarali smo s dvije stručnjakinje koje sudjeluju u projektu „Ostajem i igri!“ provodeći terapiju igrom. Kroz razgovor smo saznali više o njihovim shvaćanjima i razmišljanjima o važnosti terapije igrom kao jednog cjelovitog pristupa u pružanju psihosocijalne podrške djeci .
Barbara Demović je magistra socijalne pedagogije i praktikantica terapije igrom u Društvu „Naša djeca“ Maksimir. Za edukaciju iz terapije igrom Britanske akademije za terapiju igrom i psihoterapiju (APAC) se odlučila jer je željela dodatno razviti i proširiti vlastito područje profesionalnog razvoja, čime je stekla uvid kako igra ima značajnu ulogu u djetetovu procesu iscjeljivanja te je u isto vrijeme instrument koji pomaže što jasnije razumjeti djetetovo ponašanje i emocionalno funkcioniranje.
- Možete li nam opisati jedno iskustvo rada s djecom u terapiji igrom koje vam je ostalo u posebnom sjećanju?
U posebnom sjećanju ostalo mi je iskustvo rada s mojom prvom klijenticom budući da je svaki novi terapijski susret za mene i za nju bio učenje. To prvo iskustvo mi je osvijestilo osjećaj privilegije koju sam dobila uvidom u posebni svijet svakog djeteta. Rad s tim djetetom omogućio mi je i da spoznam kako je svako dijete posebno i autentično te je čarolija terapije igrom baš u tome da svako dijete može pronaći za sebe ono što mu je potrebno kako bi se izrazilo i bilo prihvaćeno.
- S kojim izazovima se susrećete u radu s djecom u terapiji igrom?
Izazovi s u terapiji igrom su svakodnevni i ponajprije su vezani za raznolikost osobnosti i širokog spektra ponašanja koje svako dijete nudi za sebe. Ujedno, svi ti izazovi su ono što rad terapeuta igrom čini izazovnim i nikada istim. Svako dijete je individua za sebe i zahtijeva cjelokupnu posvećenost i vrijeme terapeuta kako bi se na taj način ostvario empatičan i prihvaćajući odnos u kojem dijete može za sebe dobiti i usvojiti potrebna znanja i vještine te dobiti uvide svojih poteškoća.
- Kako vidite razvoj terapije igrom u Hrvatskoj u sljedećih nekoliko godina?
U narednim godinama smatram kako bi terapija igrom u Hrvatskoj trebala postati sve više prepoznata kao terapijski pravac koji je namijenjen djeci koja iskazuju poteškoće na polju socijalnog i emocionalnog funkcioniranja. Tradicionalna terapija razgovorom je najčešće neprikladna za djecu u dobi u kojoj nisu u mogućnosti izraziti svoje osjećaje riječima. Vjerujem kako će Hrvatska u budućnosti porasti ukupnim brojem terapeuta igrom te da će se ujedno raditi i na ujednačenoj teritorijalnoj rasprostranjenosti istih kako bi se svima omogućio pristup terapiji igrom. Terapija igrom pruža sigurno okruženje u kojem kvalificiran i empatičan terapeut stječe duboko razumijevanje djetetovih poteškoća kroz metaforu igre, promatranje ponašanja i komunikaciju s terapeutom. Potiče se razvoj samopouzdanja i samopoštovanja kod djece s emocionalnim problemima i poteškoćama u ponašanju.
Nataša Bijelić je socijalna radnica i certificirana terapeutkinja igrom s desetogodišnjim iskustvom u radu s djecom, mladima i obiteljima kroz brojne udruge, ustanove i projekte. Svakodnevno radi s djecom, mladima i roditeljima kroz savjetovanje, kreativne tehnike i terapiju igrom. Učenje novih tehnika i produbljivanje vlastitog znanja i vještina su joj velika strast.
- Kako ste se upoznali s pojmom “terapije igrom” i koja je bila motivacija da se educirate za terapeuta igrom?
Prve informacije o terapiji igrom sam doznala pretražujući stranu literaturu i tražeći metode rada s djecom koje se mogu primijeniti u različitim okolnostima (u zdravstvu, školstvu i dr.) Vrlo brzo mi je bilo jasno da se radi o vrlo učinkovitoj metodi koja je potpuno prilagođena dječjem psihološkom i emocionalnom razvoju. Mogu reći da se radilo o ljubavi na prvi pogled, a ta ljubav traje i danas.
- Koje koristi terapija igrom ima za djecu, a koje za roditelje te za obiteljsku dinamiku?
Prema podacima Međunarodnog udruženja za terapiju igrom (Play Therapy International) koje je provelo evaluaciju učinkovitosti terapije igrom s 10.000 korisnika, između 74% i 83% djece s kojom je terapijski proces proveden prema međunarodnim standardima ove organizacije pokazuju pozitivnu promjenu. Terapija igrom je nedirektivan pristup u psihoterapiji djece u dobi od 3-12 godina, usredotočen na dijete i njegove potrebe. Jednostavno, kroz terapiju igrom djeca dobivaju mogućnost proraditi svoje emocionalne probleme i poteškoće u ponašanju, roditelji dobiju potrebnu podršku i savjetovanje, a obiteljska dinamika postaje zdravija.
- Kakvo je vaše iskustvo u radu s roditeljima u Filial Play-u – treningu roditeljskih vještina?
Imam izrazito pozitivna iskustva s roditeljima koji se uključe u program Filial play, jer imamo vidljive dugoročne rezultate u rješavanju konkretnih problema u obitelji. Kroz igru s djetetom i kreativne terapijske metode koje učimo roditelja, dolazi do promjene u odnosu i popravka mnogih štetnih obrazaca ponašanja u obitelji kojih na prvu nismo svjesni. Filial play je primjenjiv i kod mlađe djece koju još ne možemo uključiti u terapiju igrom, ali i kod starije djece kada je potrebno zacijeliti odnos roditelj-dijete.
Tekst pripremile:
Mladenka Majerić – voditeljica projekta, DND Maksimir
Marina Žilić, administrator projekta, Savez DND
