Juice projekt namijenjen sprečavanju ovisnosti sastoji se od tri edukativne radionice, Parlaonice i Juice partyja, no ovaj projekt prilagođen je u OŠ Kralja Tomislava u Našicama gdje je održana jedna edukativna radionica i Juice party (priprema voćne salate u razredu – Voćna salata party! Napravljena je integracija ovog sadržaja sa Zdravom prehranom iz nastavnog predmeta Priroda i društvo). Na kraju edukativne radionice, učenici su dobili po jednu voćku koju su iskoristili u pripremi voćne salate idući dan.
Edukativnu radionicu vodila je Tanja Antolović, članica DND-a Našice. Ciljevi radionice su bili: upoznati sudionike i zainteresirati ih za radionicu, objasniti alkohol i njegovo djelovanje te suočiti sudionike s posljedicama prekomjerne konzumacije alkohola po zdravlje. Radionica je protekla ovako:
Voditeljica je učenike posložila u krug i podijelila ih u parove. Jedni drugima predstavljali su svog partnera s neuobičajenim pitanjima za upoznavanje(budući da se učenici već poznaju): NEOSTVARENA ŽELJA, NAJDRAŽI CRTIĆ I NAJDRAŽA ANEGDOTA IZ OSOBNOG ŽIVOTA. Odgovore na ta pitanja govorili su svom partneru koji je baš prema tim pitanjima predstavio prijatelja ostatku grupe.
Nakon ovakvog upoznavanja, slijedilo je pravo alko-upoznavanje. Neki učenici su znali, a nekima je voditeljica objasnila kako postoje grupe potpore za ljude koji su ovisni o alkoholu i kako su neki od tih ljudi prestali piti alkohol, a neki se trude. Nakon toga učenici su ispričali grupi jesu li oni do sada probali alkohol, kada je to bilo, gdje, što su pili i kako im je bilo nakon ispijanja alkohola.
Kada ih je voditeljica upitala što je uopće alkohol, odgovarali su na svoj dječji način. Nabrajali su alkoholna pića, prisjećali su se od čega se pravi vino i rakija, iz kakvih se čaša piju određena pića, kakvog su okusa pića koja su probali.
Kada su saznali malo više o alkoholu, bilo je vrijeme za pokus. Bila su potrebna dva dobrovoljca. Jedan je bio pokusni sudionik s kojim se voditeljica dogovorila da odglumi pijanca nakon što popije „pivo“. Učenik i učenica popili su „čašu piva“ i čašu soka. U svakoj čaši ostalo je nešto „piva“ i soka kako bi ostali učenici na kraju doznali da su obje čaše ispunjene sokom. Nakon što su dobrovoljci svoje popili, objašnjeno im je kako od alkohola mogu i umrijeti ako popiju pola litre (malu bočicu za sok) čistog alkohola (kojeg je grupa koristila da obriše markerom napisana pisana slova na pomoćnoj razrednoj ploči). Tada se u raspravu uključio pokusni sudionik. On je pod „utjecajem alkohola“ postao pospan, mrzovoljan, postavljao je čudna pitanja; ponašanje mu se vidno mijenjalo. Takvo ponašanje izazvalo je smijeh i čuđenje ostalih učenika. Nakon kratke rasprave zaključeno je kako alkohol uzrokuje usporene pokrete, slabe refleksi, loše se pamti, pričaju se „gluposti“… Voditeljica je objasnila učenicima da je njihov razgovor u „pijanom stanju“ unaprijed pripremljen te kako su oba dobrovoljca pila običan sok.
Na kraju su sudionici vidjeli kako izgleda „alkotest za djecu na koju se sumnja da su malo popili“ i kako su policajci prije testirali vozače na alkohol. Ponavljali su za mnom „Riba ribi grize rep, grizi ribo ribi rep“, „Igla igra igru igle“ te „Na vrh brda vrba mrda“. A učenik koji je „pio pivo“ zaustavljen je u automobilu i testiran tako što je stajao na jednoj nozi, a sa suprotnom rukom je doticao nos. Nakon toga zamjenio je nogu i ruku.
Nakon lijepog razgovora, smijeha i naučenog gradiva svi su dobili po jednu voćku i idući dan je pripremljen pravi party – Voćna salata party! Uživajući u voćnoj salati, učenici su se prisjećali radionice o alkoholu i što su sve naučili. Učenici su zaključili kako alkohol nije dobar te da je dovoljno piti sok jer je ukusniji i nema posljedica kakvih uzrokuje alkohol.