S dubokom tugom smo primili vijest da nas je u srijedu 5. kolovoza 2026. napustio veliki i izniman čovjek, stručnjak, suradnik i prijatelj Saveza društava “Naša djeca” Hrvatske, ugledni pedijatar prof. dr. sc. Josip Grgurić, ili “naš Profa” kako smo ga od milja znali oslovljavati.
U toj kolokvijalnoj riječi “Profa” skrivalo se naše duboko poštovanje prema jednom od najvećih stručnjaka dječje pedijatrije i zagovaratelja dječjih prava na ovim prostorima, ali i puno više od toga, iskrenost i povjerenje u onu njegovu plemenitu, toplu i ljudsku crtu čovjeka koji je cijeli svoj životni i profesionalni put posvetio brizi za djecu, a koji bi se u svojoj “veličini” nasmijao od dragosti što ga suradnici oslovljavaju tako toplo i iskreno.
Prof. dr. sc. Josip Grgurić, uz to što je bio je istaknuti stručnjak, dobitnik nebrojenih nagrada i priznanja za svoj rad na području zdravstvene skrbi za djecu, inicijator brojnih programa za zaštitu djece u Hrvatskoj, istovremeno je bio zaljubljenik u svoj poziv, ljepotu života, ljudsku dobrotu, poeziju i francusku šansonu, umjetnost, prirodu, zvijezde …
Bio je vizionar i za mnoge ispred svog vremena, čovjek neiscrpne životne i radne energije. A svi mi, koji smo ga svakodnevno susretali i surađivali s njim, znali smo koliko je bio posvećen novim idejama, djeci i široj zajednici, ali i svojoj obitelji u kojoj je imao potrebnu podršku da često puta razumiju njegovu potrebu da “služi” višim ciljevima, kao što su bolesna djeca, zabrinuti roditelji, suradnici koji traže podršku, student, djeca u kriznim situacijama, kao što su ratovi, potresi …
Profesor Grgurić od svoje je mladosti i tako cijeli životni i radni vijek, u svemu je pronalazio motivaciju za učenje, za napredak, za suradnju. Iako je proputovao cijeli svijet i sve kontinente, stekao brojne kontakte, povezivao ljude i znanja, uvijek bi ta nova saznanja donosio sa sobom natrag u Hrvatsku, među svoje kolege, unaprjeđujući zaštitu i skrb djece, majki i obitelji u Hrvatskoj. Rado se vraćao i u svoj rodni Skrad, u prelijepi Gorski kotar, odakle je kao dječak, odrastavši u velikoj obitelji, ponio u svijet i najljepše ljudske vrijednosti koje su ga krasile kao liječnika i čovjeka, a to su čovjekoljublje, poštovanje prema drugom čovjeku, poštenje, rad, predanost, ustrajnost i dobrota.
Često puta bi znao reći kako su ga te zelene goranske šume i plavo nebo formirale kao dječaka, njegovu prirodu i karakter, slobodu da leti i stvara. A kasnije, formiralo ga je njegovo bogato liječničko i životno iskustvo koje je počeo stjecati od mladosti kada je kao mladi liječnik otišao u Alžir liječiti djecu i majke i tamo osjetio socijalnu dimenziju liječništva, zatim do usavršavanja u Parizu u prvoj bolnici za djecu još iz doba Napoleona gdje se oduševio još tada kasnih 50-ih godina prošlog stoljeća bolnicama koje su otvorene za boravak roditelja uz bolesno dijete …pa sve do izgrađenog stručnjaka na brojnim odgovornim funkcijama koje je obnašao, uvijek s radošću, znatiželjom, ponosom i odgovornošću. Sve to ga određivalo, njegov liječnički put, pedijatra okrenutog čovjeku, zdravstvenoj skrbi koja liječi i pojedinca i zajednicu, ali koja i prevenira, i uključuje i koja je po mjeri čovjeka i dobrobiti zajednice.
Volio je biti “most” među ljudima i uvijek je znao govoriti u teškim situacijama da je ljudi trebaju graditi mostove, a ne podizati žice i brane, čak i kad je nailazio na prepreke i nerazumijevanje. Umrežavao je profesor Grgurić ljude na svim mogućim položajima i različitih struka i utjecaja, od svojih kolega liječnika, do veleposlanika, premijera, predsjednika, župana, gradonačelnika, načelnika, djece, aktivista, kardinala, studenata i svakoga je uspio barem malo “zaraziti” i uvjeriti u ono u što je najviše vjerovao, a to je da svako dijete, ma gdje da živi, zaslužuje najbolji interes i skrb nas odraslih.
Stoga je bio priznat, ne samo kao ugledni stručnjak i pedijatar, već i kao humanist i zagovaratelj dječjih prava i dobitnik državne životne nagrade za dječja prava, nagrade “Prijatelj djece” Ureda UNICEF-a, kao i odličja predsjednika RH Redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinski.
Kao član i predsjednik Hrvatskog pedijatrijskog društva, osnivač i predsjednik Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju, član Akademije medicinskih znanosti Hrvatske, docent zagrebačkog Medicinskog fakulteta i redoviti profesor, član brojnih nacionalnih i međunarodnih radnih skupina i komisija, neiscrpno je stvarao brojne programe, napisao stotine i stotine znastvenih članaka, pokretao, organizirao i programski vodio brojne konferencije, simpozije i škole pedijatrije, stručne skupove, pisao priručnike i knjige, s uvijek neiscrpnim temama, kao što su: zdravstvena skrb djece, holističko zdravlje djeteta, prava djeteta pacijenta, humanističko liječenje djece, promocija dojenja, koristeći jednu od svojih najdražih sintagmi DIJETE U FOKUSU.
U tom stručnom zanosu stvaranja zajedno je stvarao i s nama iz Saveza društava “Naša djeca” Hrvatske na programima Za osmijeh djeteta u bolnici, Gradovi i općine-prijatelji djece, Županije-prijatelji djece, a koje je započelo i trajalo gotovo svih ovih 30 godina. Tada već kao formirani pedijatar i ravnatelj Zavoda za zaštitu majki i djece (danas Klinike za dječje bolesti Zagreb u Klaićevoj) imao je dodirnih točaka s tadašnjim tajnikom dr. sc. Emilom Paravinom, pedagogom i isto tako velikim humanistom i zagovarateljem dječjih prava. Dva ugledna stručnjaka objedinili su svoje ideje i znanja i shvatili da im za to treba pokretačka društvena snaga, ljudi, pojedinci koji su dugoročno uporni i predani, kao što sui oni bili cijeli svoj životni i profesionalni vijek. Zato je profesor Grgurić poštovao Savez DND i uvijek se divio toj mreži lokalnih Društava “Naša djeca”, članstvu, volonterima, koordinatorima u gradovima, općinama, županijama koji su ga poštovali i rado poslušali njegove savjete i uključivali se u inicijative i programe.
Lajmotiv prof. Grgurića i nas u Savezu društava “Naša djeca” Hrvatska sve to vrijeme, kao i danas, bila je radost stvaranja i pokretanje zajedničkih društvenih akcija/programa koje su do danas ostavile trajne vrijednosti i promijenile živote generacijama djece, ali i nas odraslih. To su: društvena akcija Prva godina života, Za osmijeh djeteta u bolnici, Gradovi i općine-prijatelji djece, Gorski kotar-prijatelj djece, Županije-prijatelji djece. U sve njih ugrađeni su sati i sati, godine i godine profesionalnog i ljudskog interesa, predanog rada, ali prije svega radosti i žara prof. Grgurića i svih nas koji smo imali prilike učiti, inspirirati se i stvarati zajedno s njim.
I na kraju, ali ovo nije kraj, kao što i sami znate, poštovani i dragi Profesore, parafrazirat ćemo Vaše lijepe riječi i misli, Vašu poetsku dušu kad bi odlazili suradnici s kojima ste se i sami opraštali…Odlazak bliske osobe svaki čovjek doživljava na svoj način, ostavljajući duboke tragove i često puta u svakodnevnom životu kao da nismo sposobni shvatiti koja nas je osoba napustila … tek vrijeme nam otkrije svu dimenziju neke ličnosti koja nas je napustila.
A Vaši citati i izrazi poput: “Gradovi i općine-prijatelji djecu su svjetionici drugim gradovima i općinama”, “Djeca u fokusu”, “Dobar liječnik je onaj koji je dobar čovjek” do one već za Vašega ovozemljskog života najcitiraniji u našim krugovima i Vama najdraži “Djeca su naša budućnost koja njima počinje danas!” trajno ćemo nositi u sebi, u svojim srcima i djelima za dobrobit djece!
Hvala Vam u ime svih članova iz Saveza društava “Naša djeca” Hrvatske, brojnih suradnika, prijatelja, koordinatora iz gradova, općina, županija, roditelja i djece iz Dječjih vijeća i foruma Hrvatske!
SAVEZ DRUŠTAVA “NAŠA DJECA” HRVATSKE
