Kampanju započinjemo s jednom od trenutno „najdugovječnijih“ volonterki. Jednu jedinu, vječno vedru i nasmijanu, ženu s širooookoooom dušom (baš kako i ime joj govori), gospođu Širu Tomić iz Društava „Naša djeca“ Crikvenice.
Gospođa Mubešira (Šira ) Tomić članica je Društva „Naša djeca“ Crikvenica od 1966. godine, a od 1979. godine pa sve do nedavno njegova je predsjednica, a trenutno počasna predsjednica. Pedeset i pet godina kroz volonterski rad daje nesebičnu ljubav prema svoj djeci kako bi oplemenila i obogatila njihovo slobodno vrijeme s jednim ciljem „Ljubav djeci prije prije svega“.
Priču o Širi bi možda najbolje znao ispričati njen vjerni pomoćnik – mali žuti auto, kojim je “prevažala” svakojaka čudesa i tako vješto njime upravljala. Kroz šumu se po uskim stazicama provlačila da bi jelove grančice, šišarke, mahovinu i sve materijale potrebne za naše radionice s djecom dovozila. Vozio je njen auto mali poklone za djecu vrtića i škola, u dječju bolnicu, ali i na tržnicu gdje su volonterke DND Crikvenice prodavale rukotvorine. Vozila je u tom malom autu i Sv. Nikolu, koji je toliko velik bio da je jedva u njega stao, to je samo jedna od anegdota vezanih uz Širu sve ove godine.
A što kaže Šira u malom intervjuu o svemu tome, pročitajte u nastavku😊
- Koja je vaša motivacija broj 1 za volontiranje u DND?
„Ljubav djeci prije svega“ predivan slogan našeg volontiranja, učenja novih spoznaja, stjecanje različitih vještina i navika, prihvaćanje odgovornosti, kreativnost kroz radionice, druženje s djecom, uživanje u njihovim vedrim, sretnim, nasmijanim licima.
- Kada i kako ste se odlučili volontirati?
Davno je to bilo, još kao planinka u izviđačima puno sam naučila o volonterskom radu i pomaganju drugima. Postala sam član tadašnje Konferencije DND 1966. Godine, i ostat ću to do kraja života, jer je to nešto najplemenitije gdje se osjećam kao u drugoj obitelji, to živi sa mnom i u meni.
- Najdraže iskustvo, imate li ga, ako da koje je?
Ima ih , nabrojat ću neke : U akciji „Za osmijeh djeteta u bolnici“ 2009. godine izborili smo naziv BOLNICA PRIJATELJ DJECE, a za 50-tu obljetnicu druženja s Thalassotherapiom dobili smo zahvalnicu i priznanje.
Ipak kao nešto najljepše bilo je priznanje 2016. Godine Gradu Crikvenici – CRIKVENICA – GRAD PRIJATELJ DJECE. Poslije toga uslijedila je i NAGRADA GRADA CRIKVENICE za humanost i ljubav prema mojem gradu koju sam dobila 2017. godine, kao i mnoga druga divna za pamćenje priznanja i nagrade.
- Kako volonterski angažman oplemenjuje vaš život? Opišite nam neki svoj „feel good“.
Svaki trenutak mog života oplemenjen je angažmanom mog volonterskog rada, to sam ja, ispunjena i sretna, jer nesebično dajem sve od sebe, a za uzvrat dobijem osmijeh, sreću, veselje onih kojima to pružam. Da bilo je puno toga.. posebnih i dirljivih trenutaka – Dan obitelji – panoramska vožnja brodom – s djecom s poteškoćama u razvoju i s invaliditetom – dirne vas i ispuni srce kad posada broda unosi dječaka na rukama na brod… Majka koja nam se kroz plač zahvaljuje jer je njeno dijete u trideset drugoj godini svog života doživjelo ljepotu prve vožnje brodom, sretan, zadovoljan, a ujedno i jako znatiželjan što se to sve događa oko njega… Majka sretna suznih očiju i mi svi s njom.. to su prizori za pamćenje kao i humanost na djelu.
- Smatrate li da potičete druge na volontiranje, jeste li nekog već „regrutirali“ u volonterske redove u Društvo „Naša djeca“?
Kroz moj pedesetpetogodišnji rad u DND-u prošla je rijeka volontera, pa i danas u ovoj složenoj situaciji naš grad je uvijek na nogama kako za djecu grada tako i za djecu izbjeglica, prognanika za vrijeme Domovinskog rata te za djecu nedavno potresom pogođenih krajeva. Nesebično smo svi zajedno, dajući sve od sebe kako bismo djeci i najtežim trenucima slobodno vrijeme učinili što sretnijim i veselijim za pamćenje.
Osim građana grada Crikvenice, posebno mjesto u mojem životu i u životu Društva „Naša djeca“ Crikvenice imaju naše dugogodišnje članice: Slavica, Keti, Vesna, Mica, Gojka, Jadranka, Nela, Elma i dvije Branke, koje ne poznaju granice. Tim ženama nikada ništa nije teško u bilo koje vrijeme uskočiti i napraviti za djecu. Imenovale su me doživotnom počasnom predsjednicom DND grada Crikvenice. Ali, vjerujte, one su moje HEROINE, moja SNAGA, moji POKRETAČI, moje POČASNE DOŽIVOTNE PREDSJEDNICE – I POBJEDNICE GRADA CRIKVENICE, one su moja PROŠIRENA OBITELJ. Mnogi su nam znali reći da smo po svemu prepoznatljive, posebne da vrijedimo za stotine, nama je to bila velika čast i zadovoljstvo slušati. Mi nismo običan DND, mi smo vam jedna kompletno povezana zajednica obitelji koja pruža svoju veliku ljubav kroz svoju veliku volju i upornost da stvaramo i radimo za druge.
- Je li vaši sugrađani prepoznaju rad DND– a, odnosno vas volontera?
O, i te kako! Naš doprinos, naša ljubav, naš rad, naše stvaranje, humanost, naša književnost, naše pjesničko stvaranje, fotografije, a pogotovo kreacije iz naše kreativne radionice koje izrađujemo raznim tehnikama za našu djecu. Od nas deset – tri smo dobitnice Nagrade grada Crikvenice. Napisano je puno knjiga s pričama i bajkama za djecu, javljaju se moderni pjesnici čiji talent tek otkrivamo, naše članice dobivaju velike nagrade i priznanja za svoje fotografije na višem nivou, dobivamo puno priznanja i pohvala, jer smo jedne jedine i najprepoznatljivije u našem gradu kako kažu naši sugrađani.
7. Kako biste u tri riječi opisali što je volontiranje?
Empatija, humanost i veliko srce … Volontiranjem se oplemenjuješ, nadahnjuješ, uživaš i sretan si za sva vremena … Puno ljubavi za sve i to moraš imati u dubini svoje duše da te čini sretnim i zadovoljnim.
