U subotu 30.3.2024. u 87. godini života napustio nas je dugogodišnji suradnik i veliki prijatelj Saveza društava „Naša djeca“ Hrvatske, gospodin Branko Vujanović.
Hrvatski slikar i grafičar, pedagog, poseban po svojim grafičkim i vrlo rijetkim za ove prostore grafičkim tehnikama (drvorez, linorez) gradi nadrealne prizore naglašene narativnosti i simboličnosti. Izdao je mnogobrojne grafičke mape i bibliofilska izdanja. Bavio se crtežom i akvarelom, ilustriranjem knjiga te grafičkim oblikovanjem, kao i medaljarstvom.
Kad je dječja knjiga u pitanju, mnoge generacije djece čuvaju Vjeveričina izdanja i knjige, kao što su Grga Čvarak, Bambijeva djeca, Jabukovac, Strah u Ulici lipa, čije je naslovnice ilustrirao. Stoga je posebna povezanost i prijateljstvo između Saveza DND i gospodina Vujanovića bila Nagrada „Grigor Vitez“.
Kao istaknuti poznavatelj ilustracije, grafike, izdavaštva te dugogodišnji likovni urednik u velikim nakladničkim kućama (Mladost i Alfa), krasio ga je predan rad i ljubav prema knjizi i djeci, pa je Branko Vujanović više od 20 godina bio član Stručnog povjerenstva najstarije i najuglednije nagrade za dječju književnost. U znak zahvalnost, povodom 50-te obljetnice Nagrade „Grigor Vitez“ (2018.), dodijelili smo gospodinu Vujanoviću posebno priznanje „Srebrnu pticu“ Nagrade.
Skroman u vlastitim nagradama, velikodušan je bio prema svojim kolegama umjetnicima, nesebično se diveći i potičući sve generacije s kojima je surađivao. Umjetnički poziv, položaj umjetnika, umjetnička sloboda, umjetnost protiv zla, bili su dio njegove prirode. Tako je za vrijeme Domovinskog rata bio među prvim umjetnicima dragovoljcima Umjetničke satnije, donoseći na ratišta Like i Vukovara dašak umjetnosti i plemenitosti. A čim je oružje utihnulo, u razrušenim gradovima i selima, organizira dostavu knjiga, likovne izložbe, humanitarne pomoći. Cijeli svoj život gradio je mostove prijateljstva, spajajući hrvatsku kulturu s europskom i svjetskom, povezujući umjetnike, veleposlanstva Japana, Kine, Indije, Nizozemske … ili predsjednike država (Vaclav Havel). Malo tko zna da je kao mladi student i privremeni konobar u jednom londonskom pubu (zajedno sa svojom životnom suputnicom Zdenkom) svjedočio glazbenom festivalu na Hyde Parku 1969. godine.
Ali prije svega, gospodin Branko ili gospon Brankić, kako smo ga zvali od milja, bio je poseban umjetnik i čovjek, nježan suprug i otac, toliko jednostavan i samozatajan, a s toliko bogatim intelektualnim i životnim znanjima i iskustvima. Njegove dvije velike dječačke strasti bile su zrakoplovstvo i putovanje tragovima Marka Pola, čije je traganje za Markom Polom obilježilo njegov život zadnjih dvadesetak godina. U potrazi za Markom Polom, rekonstruirajući njegove puteve, dnevnike, filozofske razgovore, kulturološke i simbolične dodire dvaju svjetova (Istoka i Zapada), traganje se svelo na jedan veliki Lucidar (knjigu) znanja i vjerovanja za kojima se i dalje traga. Gotovo identično, baš kao i život njegova protagonista, tako se i život Branka Vujanovića, može simbolično svesti na jedan veliki Lucidar univerzalnog renesansnog čovjeka među nama, vjerujući da će nove generacije rasvjetljavati i otkrivati život i rad Branka Vujanovića.
Mi u Savezu društava „Naša djeca“ imali smo čast surađivati i družiti se s našim Brankićem! Hvala mu na tome.
Prijatelji i suradnici iz Saveza društava “Naša djeca” Hrvatske
