Dječji vrtić Kutina je u razdoblju od 5. do 11. listopada 2020. godine prigodnim aktivnostima obilježio Dječji tjedan pod motom „Ljubav djeci prije svega“. U nastavku prenosimo sve aktivnosti koje su provedene u tom razdoblju.
U mješovitoj skupini objekta Leptirić u Međuriću obilježen je Dječji tjedan. Razgovarali smo o Dječjim pravima, ali i odgovornostima uz slikovne materijale. Djeca su izradila crteže dječjih prava od kojih smo izradili plakat. Uz crteže smo napisali prava, ali i obveze djeteta. Djeca su zaključila da bi ipak bilo najzabavnije kada bi o svemu mogli sami donositi odluke pa su navodili:
Denis Mutić: „Išao bih sam u trgovinu.”
Orlando Milović: „Igrao bih se s prijateljima i po noći.”
Dolores Sabolović: „Sva djeca bi besplatno dobila igračke u trgovini.”
Mateo Tintor: „Tate i mame bi radili na bazenima i onda bi se svi besplatno kupali.”
Tijekom boravka na igralištu igrali smo se igara kojih su se igrali naši roditelji. Naučili smo igre pikulanje, gumi-gumi, lovača, skrivača te smo plesali razne igre s pjevanjem u kolu. Djeca su od panjeva izradila tržnicu na kojoj su prodavali jesenske plodove iz kutića jeseni.
U mješovitoj skupini Pčelica u Banovoj Jaruzi pročitana priča o Ivici i Marici djecu je potaknula na osmišljavanje vlastite priče i njeno proigravanje u kutiću malog kazališta. Djeca su sama izradila lutke, podijelila uloge glumaca i publike. Kasnije su razgovarali kako im se svidjela predstava, a djeca su zaključila da trebaju govoriti glasnije i polakše te da se trebaju dogovoriti o ulogama i radnji. U skupini se i dalje potiče ovaj oblik stvaralaštva uz upoznavanje novih priča i izradu lutaka.
U objektu Maslačak Dječji tjedan obilježen je raznim igrama i aktivnostima. Djeca starije D skupine pokazala su poseban interes za razgovor o dječjim pravima. Nakon upoznavanja sa sadržajem na tu temu, svoje zaključke izrazili su plakatom „Dječja prava“ i izjavama:
Tin Ivandić: „ Imam pravo na igru!“
Mia Čorak.: „Imam pravo na ljubav, da me mama grli.“
Petra Kahler: „Ja imam pravo da i mene slušaju!“
Antea Smolić: „ Djeca imaju pravo na igru, školu i na ručak.“
Dea Harmicar: „ Ako su djeca bolesna, moraju ići doktoru.“
Tara Baksa: „ Imam pravo na topli kaput, da mi ne bude hladno.“
Anabela Božičević: „ djeca imaju pravo da vježbaju i ostanu zdravi!“
Djeca starija C skupine u dječjem tjednu predložila su različite aktivnosti: igre u pijesku, igru pod „padobranom“, vožnju romobilima po stazi u parovima, igre u kutiću građenja, ples na dječjem igralištu uz glazbu „Hoki-Poki“, „Kad si sretan“ i druge.
Tjedan smo zaokružili temom „Moj prijatelj i ja“ – crtežima te „Što je za mene prijateljstvo“ – dječjim izjavama.
Matija Jevremović: „Ljubav između prijatelja je prijateljstvo.“
Lucas Kurtović: „Prijatelj je prijateljstvo.“
Marija Magdalena Brekalo: „Da se volimo i puno zajedno igramo.“
Luka Jakšić: „Kada se igram s prijateljem igračkama, kockicama u kutiću građenja.“
Raznovrsne aktivnosti obilježile su Dječji tjedan u starijoj B skupini. Razgovarali su o dječjim pravima, prijateljstvu, uvažavanju, pomaganju te izradili plakat s porukama za odrasle. Pozitivnom ozračju u skupini pridonijelo je plesanje i pjevanje veselih pjesmica o prijateljstvu i sreći.
Djeca starije A skupine uključila su se u razgovore o dječjim pravima, različitostima, pravilima skupine i što žele biti kada odrastu. Veliko zanimanje pokazala su za stare igre „Kamen, škare, papir“, „Gumi-gumi“, „Slijepog miša“, „Igru školice“. Tjedan je završio izradom čestitke za 70-ti rođendan Društva naša djeca.
U mješovitoj skupini 6-satnog programa djeca su razgovarala o važnim temama: dječjim pravima, što misle da je u životu važno te omiljenim igrama.
Luka: „ Meni je najvažnije da se igram. Igram se s autićima, legićima, kockama, a vani skrivača, lovice i spuštati niz tobogan. Volim biti kod bake.“
Marijeta: „Igram se s plastelinom, crtam i u kuhinji. Igram se s prijateljima.“
Paula: „Volim se igrati sa svim prijateljicama i prijateljima. Igramo se sa svime u vrtiću, sa raznim igračkama, idemo van.“
Tanja: „Još mi je važno učiti pisati zadaće, ići u vrtić pa u školu, odmoriti se. Važna je obitelj, bake.“
David: „Najvažniji su mi tata, mama, prijateljica Dorotea i njezina baka i mama.“
Vita: „Važni su mi brat, mama, tata, deda, baka i još jedan brat.“
Sva se djeca rado uključuju u likovne aktivnosti te su naslikala kako izgleda veselo dijete, a kako izgleda dječja igra.
U srednjoj B skupini razgovaralo se o prijateljstvu i pomaganju.
Nikola Starčić: „Važno je imati prijatelje da jedan drugome pomažemo i da budemo sretni.“
Ema Arbanas: „Kad imam prijatelja nisam tužna i usamljena, nije mi dosadno i mogu se igrati. Ako treba nekome pomoći, treba se pomagati.“
Nick Ipša: “Zato što će prijatelj doći kod moje kuće i zato što bi da mi pomaže, a ja prijateljima pomažem pospremati.“
Noa Straga: „Imam prijatelja zato da mi on pomogne dok sam umoran.“
U likovnom kutiću djeca su temperama oslikavala tjesteninu koju su kasnije nizala na špagu i tako izradila Narukvice prijateljstva koje su poklonili svome prijatelju.
Kroz slikopriču „Djed i repa“ djeca su uvidjela kako je i naslabiji član grupe važan u postizanju nekog cilja. Djeca su s veseljem prihvatila ovu priču koju su proigravali cijeli tjedan.
Djeca starije skupine iz objekta Košuta su promišljala i davala različite odgovore na pitanje što je Dječji tjedan:
Nikolina Mašić: „Dječji tjedan je onaj tjedan kada djeca imaju prava.“
Fran Petranović: „Djeca imaju prava svaki tjedan, ali se ovaj slavi. Bar tako pretpostavljam.“
Luka Čakarić.: „Dječji tjedan je kad se djeca moraju voljeti i pomagati jedni drugima.“
Scenskim i igrama pretvaranja, izradom plakata o pravima i obvezama djece, čitanjem slikovnica o prijateljstvu, dobrom ponašanju i različitostima djeca su stekla nova znanja i proširila postojeća o pravima djece.
U objektu Neven starija B skupina raznovrsnim igrama i aktivnostima obilježila je dječji tjedan. Kroz razgovore o djetinjstvu, pravima, različitostima djeca su iznosila svoja iskustva, mišljenja i stavove, a posebno su bila motivirana za poruke odraslima.
Leon Stipić: „Djetinjstvo znači da su djeca mala, da idu u vrtić i da su tamo sretna.“
Borna Jurina: „Djetinjstvo počinje kada se rodiš pa ideš u vrtić i tamo sve naučiš, a traje dok ne postanemo veliki.“
Grgur Štimac: „Djetinjstvo je onda kada smo mali i onda se dobro zabavljamo i naučimo puno stvari. Uživamo što smo djeca jer ne moramo raditi što i odrasli.“
O PRAVIMA:
Borna Jurina: „Djeca trebaju ići u vrtić i školu. U školi možemo naučiti čitati i pisati, a u vrtiću igrati se i naučiti družiti se.“
Lucija Repić: „Kada je netko bolestan ne smije mu se rugati.“
Marija Džorlev: „Ne smije se nikoga vrijeđati i ponižavati kao ružno pače u priči. I važno je da svatko ima obitelj.“
PO ČEMU SMO RAZLIČITI: po veličini, kosi, boju očiju, po onome što volimo jesti ili ne volimo, po ponašanju, izgledu, po krvi i koži, po dobroti, prijateljstvu i dijeljenju, po stopalima, frizuri, neki su zločesti neki su dobri, po naočalama, po licu, po tome kako crtamo, neki vole ići u grad, a neki ne, imamo drugačije nokte i naušnice, jakne, neki vole prirodu, a neki ne, po glasovima…
Zaključak: Iako smo različiti možemo biti prijatelji.
PORUKE ODRASLIMA:
Šimun Rokić: „Odraslima bi poručio da nam daju neku nagradu kada nešto lijepo napravimo ili smislimo. I da ima puno sprava na igralištu.“
Grgur Žegarac.: „Da se odrasli igraju s malima i lijepo razgovaraju.“
Marija Džorlev: „Odrasli za vrijeme korone moraju poštivati pravila da ne razbole djecu i da korone više nema.“
Djeca starije A skupine razgovarala su o dječjim pravima i obvezama.
Mila Novak: “Djeca imaju pravo ići na igralište i na treninge.”
Toni Gorički: “Imam pravo jesti jabuke.”
Jan Grahek: “Da imam igračke za igranje:”
Borna Kramarić: “Imam pravo da se igram s prijateljima i autićima.
Mia Jakšić: “ Imam pravo da me mama vodi doktoru kada imam temperaturu.”
Adam Vozdecki: “Imam pravo da se lijepo igram i budem sretan.”
Sebastian Ožanić: “Imam pravo biti s roditeljima kad oni ne rade.”
Djeca su naučila nove pjesmice „Kad se male ruke slože“ i „Djeca su ukras svijeta“. Posebno su im zanimljive bile tradicionalne igre „Čvorak“, „Ide majka s kolodvora“, „Laste prolaze“, „Crna kraljica“ , „Care, care gospodare“.
U srednjoj B skupini Dječji tjedan se obilježio aktivnostima koje su poticali zajedništvo, suradnju i dogovor među djecom. Svakodnevno smo se okupljali u „Krugu prijateljstva”. Pri tome smo jedni drugima upućivali pozitivne poruke, govorili što volimo kod svojih prijatelja. Otiskivanjem dlanova na papir djeca su izradila „Stablo prijateljstva”.
Kiara Zukanović: „Volim kada dođem u vrtić, igramo se kao kod svoje kuće, samo što je ljepše jer ima puno djece.”
Ivano Pešut: „Ja ne volim kada moram rano ustati, ali poslije se probudim i onda želim isprobati sve igračke.”
Rok Vdović.: „Volim sve prijatelje, ali najviše se volim igrati s dečkima. Najviše volim svoju mamu i tatu.”
Marta Barun: „Ja ne volim biti sama i to ne bih nikada htjela. Kod kuće me čuvaju mama i tata, a u vrtiću moje tete.”
Pavel Kašner: „Prijateljstvo je kada se imaš s kim igrati i da ti netko pomogne kad ne možeš sam.”
